Print Friendly, PDF & Email

Macelj, 6. lipnja 2016. (hrsvijet.net / pobijeni.info) – Sinoć je, 5. lipnja, misnim slavljem u crkvi Muke Isusove u Maclju obilježena 71. obljetnica poratnog stradanja brojnih žrtava jugokomunističkog režima. Macelj je po točno utvrđenom broju od 1.163 ekshumirane žrtve do sada najveće stratište u Hrvatskoj. Prema dostupnim podatcima u Maceljskim je šumama, u poratnim egzekucijama stradalo oko 13.000 žrtava, a više od 130 jama još uvijek nije istraženo.

U izjavi medijima prije početka misnog slavlja Andrija Hebrang je istaknuo kako su istraživanja počela ustrojavanjem saborskoga Povjerenstva. »Međutim, povjerenstvo je ukinuo Ivica Račan dolaskom na vlast 2001.«, rekao je Hebrang te dodao kako je ono ukinuto zbog toga jer se nasljednici jugokomunista boje istine. On drži da se do pune povijesne istine može doći samo iskapanjem 940 jama, koliko ih ima u Hrvatskoj, kao i još 170 jama u Sloveniji, te da se posmrtni ostatci dostojno pokopaju i označe kao žrtve jugokomunizma. »Lijeva politička opcija ove zločine želi zataškati, a desna je, kao što vidimo, pred padom Vlade«, istaknuo je Hebrang govoreći o razlozima neistraživanja masovnog stratišta na Maclju.

U Macelju se nalaze i zemni ostatci 21 svećenika, franjevca i bogoslova, ubijenih u noći 4./5. lipnja 1945. Među njima su i trojica hercegovačkih franjevaca: fra Metod Puljić, fra Darinko Mikulić i fra Julijan Petrović. I zbog toga je među hodočasnicima bila skupina hercegovaca, kao i fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.

U spomen maceljskim žrtvama, kao i svim ubijenima na Križnom putu, služena je sv. misa zadušnica koju je predvodio pomoćni biskup vrhbosanski Pero Sudar uz pomoćnog biskupa zagrebačkog mons. dr. Ivana Šaška i preko tridesetak svećenika. Prije sv. mise brojna izaslanstva državnih institucija položila su vijence i zapalila svijeće. U ime predsjednice Republike Hrvatske to je učinila njezina izaslanica Bruna Esih, u ime predsjednika Sabora saborski zastupnik iz Krapinsko-zagorske županije Žarko Tušek te u ime Ministarstva branitelja ministar Tomo Medved.

U propovijedi je biskup Sudar između ostaloga rekao: »Vjera u Uskrsnuće daje vjerniku milost i snagu da ga, poput Isusa, duša boli zbog svake žrtve ljudske mržnje i nepravde i da ih sve osjeća svojima. Na drugoj strani, vjerniku ni jedan zločinac ne može i ne smije biti tako njegov da mu zločin pokušava pravdati ili umanjivati, niti tako tuđ da zbog njega sudi ili osuđuje bilo koga, pa ni samih zločinaca. To je tajna Isusove zapovijedi ljubavi i prema neprijateljima! Svrha ovoga molitvenog okupljanja je da, kroz molitvu i zahvaljivanje, ispovjedimo vjeru u uskrsnuće kao završni čin ljudske povijesti i konačne objave Božje milosrdne pravde. Objavom svoga čovjekoljublja i sažaljenja, Isus nas obvezuje da današnju molitvu za žrtve Maceljske gore pretvorimo u vapaj Bogu kako bi plaštem svoje milosrdne ljubavi zaogrnuo sve žrtve svih neljudskih režima i njihovih slugu. Bez te spremnosti naša molitva ne bi bila dostojna žrtava za koje molimo a ni Boga kojemu se molimo. Zato, molimo Boga da ovo svehrvatsko mjesto stradanja i sjećanja u našim nakanama i nastojanjima pretvori u mjesto molitve za mir i pomirenje u hrvatskome narodu i u svim njemu susjednim narodima. Samo to može i smije biti naš ljudski i vjernički doprinos da epidemija laži i mržnje ustupi mjesto istini i razumijevanju, a bolesna taština i pogubna gramzivost vođa poniznome služenju čovjeku kao jedinome neprolaznom dobru. Neka naša molitva bude očitovanje naše iskrene želje da s Isusovom žrtvom na oltaru prinesemo Bogu sve žrtve nasilja i nepravde, ali i spremnosti moliti za sve zločince da se Bog svima smiluje te da nama živima daruje milost istine i obraćenja!«

Na kraju sv. mise zadušnice okupljenima se obratio i Andrija Hebrang u ime Udruge Macelj 1945. Izdvojimo sljedeće. »Sa žaljenjem moram iznijeti još jednu okrutnu istinu, koja se događa upravo u ovo vrijeme ovdje u Macelju, u nedalekoj Smiljanovoj grabi. Umjesto otkapanja skrivenih grobova, županijska vlast započinje zemljane radove zbog navodne sanacije oborinskih voda. Dok se ne utvrdi istina, ne može se preko kostiju jugokomunističkih žrtava ništa graditi, prijetvorno se zauzimajući za boljitak ljudi ovoga kraja. Zaustavite ih da ne ponove zločine svojih uzora s namjerom da zabetoniraju i preplave grobove, a s njima i istinu!« Zatim je nastavio. »Što se to danas događa s našom napaćenom Hrvatskom? Šokirani porazom na predsjedničkim i saborskim izborima, u strahu da će se nastaviti otkrivanje istine, ali i u strahu za gubitkom unosnih položaja u državnim službama, nasljednici jugokomunista smišljaju pakleni plan. Optužuju nas da smo mi fašisti! Kleveću vlastitu državu pred drugim zemljama, crtaju nam kukaste križeve na stadionima, odijevaju u fašističke uniforme na skupovima osobe koje ni ne govore hrvatski jezik. Takvo iskustvo imam osobno, kada sam prije nekoliko godina na Bleiburgu govorio u ima Hrvatskog sabora. To je taj jasan rukopis onih koji i danas ometaju istraživanja posmrtnih ostataka žrtava jugokomunizma, koji nas danas lažno optužuju za fašizam a sve u namjeri da zaustave istinu. Nemojmo im dopustiti da uspiju u tom naumu, da i dalje krivotvore istinu o mrtvima i tako onemogućavaju pomirbu živih!

Osobno