Zagreb, 10. listopada 2019. (Davor Dijanović / hkv.hr.) – Kao što je poznato, krajem godine bit će održani predsjednički izbori. Dok na ljevici za sada imamo jednoga kandidata kojega unisono podupire cijeli lijevi politički spektar, bez obzira na međusobne razlike, na nacionalnome spektru imamo sve snažniju polarizaciju. Naime, apsolutno je legitimno i poželjno da postoji više kandidata, no stvara se dojam da se ciljano izaziva što žešća polarizacija, pa i mržnja, između simpatizera Kolinde Grabar Kitarović i Miroslava Škore.
S obzirom na to da je na proteklim predsjedničkim izborima Grabar Kitarović pobijedila s vrlo malom razlikom, u situaciji dok je zbog SDP-ove vladavine politička konjunktura išla u korist njezine pobjede, postavlja se pitanje ne izaziva li se ciljano mržnja između tabora Grabar Kitarović i Škore kako u drugome krugu, neovisno tko od njih ušao u taj krug, simpatizeri gubitničke strane ne bi glasovali za kandidata koji je ušao u drugi krug, što bi otvorilo vrata pobjedi Zorana Milanovića.
Ova pitanja za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Stipe Kutleša, Matko Marušić, Mile Prpa, Miljenko Stojić, Damir Borovčak i Marija Slišković.
...
Miljenko Stojić: »Zavadi pa vladaj«
Sjećam se listanja Udbinih elaborata prošlih godina glede hrvatskog »nacionalizma« u društvu i »kleronacionalizma« u Crkvi. Jedan od zaključaka je uvijek bio isti: produbiti nesporazume. O tomu se radi i u ovom slučaju. Nelustrirane strukture, koje su nažalost premrežile hrvatsko društvo, u posljednje vrijeme čine sve da se domoljubno hrvatsko glasačko tijelo što više razmrvi. U tome slučaju pobjeđuju oni.
Nema sada smisla razbijati glavu kako se dogodilo da to hrvatsko domoljubno glasačko tijelo ima dva kandidata za nastupajuće predsjedničke izbore. Nema smisla niti to opravdavati sazrijevanjem demokracije u tom društvu i slično. Takve stvari ostavimo za vrijeme poslije izbora. Sada smo tu gdje jesmo. U prvom krugu glasujmo za onoga za kojega nam se čini da je trenutno najprikladniji, bez obzira što bi možda srce htjelo drukčije. Politika je stvar i razuma, a ne samo srca. U drugom krugu glasujmo za onoga koji je prošao, bez obzira jesmo li za njega glasovali u onom prvom krugu. To si jednostavno moramo utuviti u glavu ako ne želimo da Milanović ponovno počne trabunjati o hrvatskoj državi kao slučajnoj, štititi udbaše i zločince te slično.
Bio sam stoga nedavno žalostan kada su u jednoj gledanoj tv emisiji izrugivali sadašnju predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović i, kao, gurali Miroslava Škoru. Ma ne ide to tako, ljudi moji! Nažalost puno je sada još toga u igri, a da bismo se tako olako igrali demokracije.
Svaki od kandidata ima svoje prednosti i mane. Kolinda Grabar Kitarović odmaknula nas je od Zapadnog Balkana i vratila u Srednju Europu, kršćansku Europu koja u nekim svojim dijelovima pokazuje neuništive znakove života. Obogatila je još više svoje političko iskustvo i stekla veze sa zapadnim političarima te tako učvrstila mjesto hrvatske države u današnjem svijetu. Uklonila je i bistu zločinca Josipa Broza Tita s Pantovčaka. Ali je ostavila Matu Granića i još neke likove u tim dvorima, muljala nešto, zbog podrške Plenkovićevog HDZ-a, oko pozdrava Za dom spremni... Miroslav Škoro, pak, novo je lice na političkoj pozornici. Poznat je kao pjevač u našemu društvu, ali vani nije poznat ni kao to niti kao nešto drugo, što ne znači da ne će možda postati poznatim po svojim potezima posreći li mu se pa postane hrvatski predsjednik. Najavio je nekoliko poteza koji gode hrvatskim ušima, ali je i izjavio da je Hrvatsko Zagorje imalo dvojicu velikih predsjednika, Josipa Broza Tita i Franju Tuđmana, što su mu mnogi zamjerili i što ga je natjeralo da objašnjava što je time zapravo mislio reći.
Bilo kako bilo, držim da bi se u ovoj utrci za hrvatskog predsjednika na domoljubnoj pozornici trebalo zapravo izgrađivati u političkom smislu. Idemo ovim našim kandidatima postavljati ozbiljna pitanja o njihovom viđenju naše budućnosti. Jedno od tih pitanja zacijelo jest i lustracija koja nam je potrebna kao kruh svagdanji. Ako se boje, neka počnu primjenjivati ovu najnoviju rezoluciju Europskog parlamenta od 19. rujna ove godine o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe. Koliko je ona važna vidi se i po tome što je razvikani mediji u našem društvu i u tuđim rukama nastoje ne spominjati. Kad već prisežemo na te bajne europske vrijednosti, pa dajmo počnimo ih poštivati!
Cijeli članak možete pročitati na stranicama portala koji ga je objavio ili u dolje priloženoj datoteci.
 ususret-predsjednickim-izborima.pdf | [ ] | 431 kB |