Zagreb, 1. lipnja 2021. (hkv.hr) – Rezultate drugoga kruga lokalnih izbora u Republici Hrvatskoj za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Damir Borovčak, Stipe Kutleša i Miljenko Stojić.
...
Miljenko Stojić: Tek je sada gotovo. Možda
Bez imalo želje za traženjem nekog opravdanja, čak naprotiv, treba reći da su ovo lokalni izbori u Državi Hrvatskoj od samoga početka vođeni u jednom smjeru. Činili su to mediji koji su i otprije bili u tuđim rukama, a kako smo saznali u posljednje vrijeme to su sada još i više. Duh jugoslavenstva cvjeta i njegov otrov neki pomamno sišu.
Budući da je u ovom nadmetanju ipak najznačajniji Grad Zagreb, zadržimo se na njemu. Dogodilo se ono za što se navijalo. Pobijedio je Tomislav Tomašević sa svojom platformom Možemo. A Miroslav Škoro iz Domovinskog pokreta ostao je iza njega.
U pobjednika se odavno ulagalo. Velikim svotama novca. Isplivalo je sve to zadnjih dana, pa sada Rada Borić, jedna od uzdanica Možemo, prijeti tamnicom onima koji su to otkrivali. Bolje tamnica, nego metak u čelo kako su običavali činiti prethodnici 1945. obučeni u jugokomunističke odore. I oslobodiše tada Zagreb od trećine njegova pučanstva te doveli neke druge koji sa Zagrebom nisu imali ništa. Ali im se htjelo njegova blagostanja. Kakvo će biti ovo »oslobođenje« ili »put u bolju budućnost«, kako navijesti novopečeni gradonačelnik Tomašević, još ćemo vidjeti. Nešto su prije on i njegovi govorili o migrantima koje bi trebalo smjestiti pa su pred izbore ušutjeli o tomu, sada mu je put prema svemu otvoren ako mu se netko ne ispriječi na putu kao što se on ispriječio crkvi bl. Stepinca na Savici.
Imajući sve ovo na pameti ne vjerujem da će Tomašević nositi podeblju svijeću Majci Božjoj na Kamenita vrata. Prijašnji gradonačelnik, pokojni Milan Bandić, znao je to učiniti. Jest da je pripadao istom totalitarnom svjetonazorskom krugu kojemu pripada i Tomislav Tomašević, samo to je bila ona meka inačica protkana hercegovačkom potrebom za snaći se u životu. Tomašević, pak, zahvaljujući njemačkom komunističkom gorivu u vidu šuškavih novčanica i onom Soroševom preko »bare«, ima manje potrebe za snalaženjem te je i njegova svjetonazorska inačica puno tvrđa. Hoće li je netko razblažiti?
Morao bi. Ne će se moći ovako. Nisu Zagreb i Hrvati zaslužili nešto poput Možemo. Davno su povjerovali da je sve gotovo, pa se dogodilo što se dogodilo. Da su samo izišli na izbore, bilo bi sve drukčije. Tako je sada zaista gotovo. Za ovaj put. Sljedeće je prilika za četiri godine. Oni koji su bili svjesni trebali bi nastaviti svoj put prema Obećanoj zemlji. Da, zaista, naša nam draga Država Hrvatska (republika je bila u jugokomunizmu) jest Obećana zemlja prema kojoj još putujemo. Bojim se da će nas u nju malo ući, kao što je malo Židova ušlo u svoju. Nije ni čudo. Između ostaloga znali su se bacati pred zlatnim teletom. I nama je obećan. Govoraše malo prije lokalnih izbora, ta platforma Možemo, kako će na jednom od najljepših zagrebačkih trgova umjesto imena Republika Hrvatska okačiti ime Maršala Tita. Pa klanjanje može početi, začinjeno lupanjem o lonce i tave po uzoru na one iz Možemo što im otvori put u političku pobjedu.
Drugima kako bude. Ako u procesiji namjeravaju prolaziti ulicama, mogli bi im platformaši pomesti tu njihovu procesiju. Učinili su tako njihovi prijatelji antife 29. svibnja jednoj katoličkoj župi u Parizu kada se molila za svojih 50-ak mučenika koje su toga dana prije 150 godina ubili pristaše Pariške komune. Nije im se sviđalo da vjeruju u Boga, ništa više. Bit će tu vjerojatno i netko tko će ih podučiti kako zapravo treba živjeti. Primjer su poljske feministice. Tradicionalni obiteljski model prozvale su »fašističkim« i »previše bijelim«. Treba to i štošta drugo usvojiti u obrazovanju, rekle su. Ne znam hoće li i njima čestitati gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić naglašavajući da će sada suradnja između Zagreba i Sarajeva biti još bolja, utemeljena na međusobnom uvažavanju i progresivnim politikama, ma što god to značilo.
I tako je virus posijan u Zagrebu. Njegov hod prema ostalom dijelu Hrvatske, što namjerava, ovisit će od toga hoćemo li i dalje ostajati kod kuće i ne ulaziti u borbu. Do Pazina se već probio, Suzana Jašić ponosno diže glavu. Tko šljivi Hrvatsku, neka je meni dobro! Ili kako je imao potrebu Hrvatski radio 1 prenijeti izjavu nekog glasača koja kaže da ga ovi izbori ne zanimaju, on ode živjeti u inozemstvo. Ne prenesoše nekoga tko domoljubno progovori o svojoj domovini Hrvatskoj. Razmislimo, dakle, duboko što učinismo i kako dalje.
Cijeli članak možete pročitati na stranicama portala koji ga je objavio ili u dolje priloženoj datoteci.
 izbori-drugi-krug-21.pdf | [ ] | 68 kB |