Široki Brijeg, 8. ožujka 2017. (M. J. / hrsvijet.net) – Mostarska književnica Anita Martinac sinoć je, 7. ožujka, u Širokom Brijegu predstavila svoj roman »Posljednji«. Književno djelo, rađeno na temelju iskaza četvorice sudionika Križnog puta: Šimuna Marića, Slavka Šumana, Mirka Džidića i Jure Jurića, predstavili su Miljenko Stojić, Ivan Zlopaša te sama autorica. Predstavljanje je održano u organizaciji širokobriješkog ogranka Matice hrvatske.
»Radnja i ovoga romana je stvarna, baš poput one iz Anitina prethodnog romana "Medaljon". Veliki rat prelama se preko leđa jednog malog mjesta i njegova pučanstva. Nije njima ni do čega posebnog, samo da mogu živjeti i biti svoji na svome. Ali stvarnost ne da mira. Netko je zakuhao ratne strahote i one se doselile sve do mirnih Goranaca. Već su na vrata pokucali i jugokomunisti, iako se svatko nadao da ih nikada ne će vidjeti. Gazili su nesmiljeno nedaleki Široki Brijeg i obližnja mjestašca. Dečki su otišli na put ne znajući što će im biti s roditeljima, a još manje što će biti s njima. Zgusla se povijest, zgusli se osobni životi. Vrlo brzo ćemo, čitajući ovo djelo, primijetiti da u središtu radnje nisu neki glavni junaci, već zapravo sama ta radnja«, istaknuo je Miljenko Stojić.
Ivan Zlopaša je ocijenio kako je najveća vrijednost romana »Posljednji« raskrinkavanje metodologije masovne i brutalne primjene zločina u političke svrhe. »Kao što je u romanu "Medaljon", zahvaljujući obrazovanju, pristupu ali i iskustvu, autorica vrlo studiozno i stručno obradila metodologiju djelovanja Ozne, Knoja i ostalih represivnih partijskih tijela u poratnom razdoblju, u romanu "Posljednji" na sličan je način raskrinkala metodologiju masovnih partizanskih zločina u Bleiburškoj tragediji i križnim putevima koji su nakon toga uslijedili. Osobno sam sklon stavu da je upravo to raskrinkavanje metodologije masovne i brutalne primjene zločina u političke svrhe, uz zabilježene i podrobno opisane tragedije kroz koje su prošle žrtve, ključna vrijednost ovog romana. Upravo to pokazuje jasnu razliku između žrtve i zločinca te prokazuje jedan totalitarni sustav do krajnjih granica«, istaknuo je, između ostaloga, Zlopaša. Osvrnuo se i na različitu strukturiranost romana "Medaljon" i "Posljednji". »Ono što će, možda, neki istaknuti kao zamjerku ovom romanu svakako je nedovoljna izbrušenost osobnosti i psihološko-karakternih osobina četiri glavna lika, i to na način kako su glavni likovi opisani u "Medaljonu". Međutim, struktura tih romana, kao i glavnih likova, potpuno je različita. Ante Marić – Kenić, kao i nekoliko likova iz romana "Medaljon", svakako su osobe izražene osobnosti zahvaljujući kojoj su, i unatoč mnogim zamkama i snazi sustava koji nisu prihvatili, uspjeli godinama odolijevati smrti. S druge strane, kroz četiri glavna lika, na čijim je sudbinama strukturiran roman "Posljednji", ispričana je priča svih onih, poznatih i nepoznatih, koji su se, pod ovim ili onim okolnostima, našli na mnogobrojnim križnim putevima iza kojih su ostala svjedočiti mnogobrojna stratišta, masovne grobnice, razna Tezna, Hude jame, Maclji i mnoga druga još neotkrivena mjesta«, zaključio je Zlopaša.
Zahvaljujući se organizatorima, predstavljačima i nazočnima, koji su se odazvali u vrlo pristojnom broju, Anita Martinac je istaknula i razloge zbog kojih se odlučila posvetiti ovoj vrsti pisane riječi. »Naraštaj koji je kroz sve to prošao na izmaku je. Želim od zaborava spasiti dio sudbina tih ljudi i podariti ih naraštajima koji dolaze«, kazala je Anita Martinac.