Zagreb, 28. kolovoza 2019. (Davor Dijanović / hkv.hr) – Proteklih dana svjedočili smo novome valu provokacija Milorada Pupovca, čelnika srpske manjine u Republici Hrvatskoj. Pupovac je Hrvatsku usporedio s NDH i najavio da mi mogla skončati kao i ta država. Hrvatsku je Pupovac proglasio i faktorom nestabilnosti u »regiji«, dok je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić izjavio da su se Srbi opravdano pobunili protiv Hrvatske devedesetih. Vučić je dodao da će Srbija pomoći svojim sunarodnjacima u Hrvatskoj.
Ove izjave, ali i reakcije hrvatskoga političkog vodstva za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Maja Runje, Marija Slišković, Miljenko Stojić, Stipe Kutleša, Josip Jović, Marito Mihovil Letica, Pero Kovačević i Matko Marušić.
...
»Tko s đavlom tikve sadi...«
Tamo devedesetih notorni Milorad Pupovac, ili etnobiznismen kako čak reče Ivo Josipović, izjavi da su Hrvati, odnosno Katolička Crkva u Hrvatskoj, pokrstili 12.000 srpske pravoslavne djece. Podrazumijeva se da se to pokaza lažju, ali nikome ništa. Ne pitaju ga »pravdoljubivi« mediji o tomu. Pa se onda dogodiše ovih dana napadi na Srbe, u dva odvojena slučaja, naizgled ili stvarno. Hrvatska Vlada odmah skoči i sve to osudi, a hrvatska predsjednica osta šuteći, barem do sada. Hrvatskom se puku, pak, sve to učini poprilično čudnim i s previše nelogičnosti da bi moglo biti slučajno. Razvikani mediji nastaviše po svome. Njima je sve odmah jasno, kao i Pupovcu.
Pođimo od potonjega. Kako vjerovati čovjeku koji je izrekao golemu laž, laž koja je Hrvatsku mogla skupo stajati i koji se za to nikada nije pokajao? Kako vjerovati čovjeku koji koristi svaku priliku napakostiti državi u kojoj živi? Kako vjerovati čovjeku koji optužuje Hrvatsku Vladu za fašizam, a uporno ostaje u njoj? Očito čovjek zna što radi. Ne poseže on slučajno za teškim riječima. Htio bi vratiti kotač unazad i nastaviti tamo gdje su njegovi, za njega nažalost, stali krajem osamdesetih. O čemu se radi?
Milorad Pupovac bezdušan je čovjek. Ne misli on ni na Srbe ni na Hrvate, on misli samo na sama sebe. Bilo mu je lijepo u propalom jugokomunističkom totalitarističkom uređenju i nikako da to prežali. Spreman je biti i velikosrbin ako treba samo da mu se ponovno ostvare jugo snovi. Zapravo, on i slični i ne znaju što su zapravo: jugoslaveni ili velikosrbi.
Uzimamo ovdje Milorada Pupovca samo kao primjer. Ima takvih i među Hrvatima, samo oni nisu velikohrvati. Recimo, Stipe Mesić i Budimir Lončar koji se javiše ovih dana kao djelitelji demokratske pravde. Sva ta »bratija« u svome srcu nosi otrovno i zlo sjeme komunizma. Mogu ga sijati okolo samo zbog toga što hrvatska vlast nažalost još nije raskrstila s komunističkom prošlošću nekih između sebe. I zato joj se događaju ovakve stvari, zato trči za događajima ne znajući zapravo što se krije u njihovoj pozadini. Kako to da se sve ovo nije dogodilo i prije nego što su u Gračanima počeli pokapati one zvjerski pobijene, kako to da određeni mediji ispituju sva postojeća i nepostojeća zrnca okrivljenih Hrvata, ali vrlo oskudno ona jugokomunista, velikosrba...? Računaju li to dotični da će im ponovno uspjeti nametnuti Hrvatima osjećaj krivnje zbog njihove želje za državom, zbog njihove pripadnosti Katoličkoj Crkvi? I da će im u tomu pomoći jaki igrači iz inozemstva? Ima, naime, u svemu ovomu i »nabacivanja lopte«, samo se čeka da nalete pravi igrači. Naravno, nitko nema pravo uzimati pravdu u svoje ruke, ali ni propovijedati osvetu kako su to javno propovijedali neki srpski vjerski velikodostojnici. Pa taman onaj gostioničar i bio batinaš iz kninske tamnice. Postoji hrvatska država i ona bi trebala »ganjati« ne posljedice, nego one koji stvaraju okolnosti za sukobe.
Nažalost hrvatske su vlasti poslije predsjednika dr. Franje Tuđmana previše sadile tikve s đavlom, a da im se ne bi o glavu razbijale. Ovo govorim za one koji to rade nesvjesno, oni drugi samo rade svoj posao. Počnimo, dakle, konačno s lustracijom u sva tri vida (sudskom, administrativnom i odgojnom) pa će puno toga krenuti drukčije. Nije pametno nositi bolest u svojim njedrima i ne liječiti se. Ako je ne dokrajčimo, dokrajčit će ona nas.
Cijeli članak možete pročitati na stranicama portala koji ga je objavio ili u dolje priloženoj datoteci.
 o-pupovcevim-provokacijama.pdf | [ ] | 84 kB |