Zagreb, 22. listopada 2020. (hkv.hr) – Posljednjih tjedana svjedoci smo nikada niže razine političke komunikacije u Državi Hrvatskoj. Predsjednik države Zoran Milanovića predsjednika Vlade Andreja Plenkovića naziva »plamenim jazavcem«, a Plenković Milanovića »šmrkavcem«. Pored toga, svjedočili smo i tome da je Plenković Miroslava Škoru nazvao »klaunom«, što je do sada nezabilježeni rječnik jednoga predsjednika Vlade prema oporbi, a ni Škoro nije Plenkoviću ostao dužan te ga je nazvao »narcisoidnim briselskim manipulatorom«.
Sve ovo događa se u trenutku dok prestaje moratorij na ovrhe, što bi u sljedećim tjednima i mjesecima moglo dovesti u pitanje egzistenciju mnogih ljudi, ali i u situaciji ekonomske i javnozdravstvene krize, kao i iznimno složene situacije na globalnoj sigurnosnoj razini.
Razinu političke komunikacije i političko stanje u državi iz različitih pozicija i kutova gledanja komentiraju: Miljenko Stojić, Matko Marušić, Stipe Kutleša i Mile Prpa.
...
Miljenko Stojić: Bit će toga još
Zaredale ovih dana uvrede na sve strane. Tzv. političke elite se nemilice časte. Nemamo se u svemu tomu čemu čuditi. Čudno bi bilo da nije tako. Davno je sve počelo i nažalost ne će tako brzo završiti.
Dok je bio živ dr. Franjo Tuđman, određena struja u hrvatskom društvu neprestano ga je napadala. Znamo jesmo li ga branili i koliko, znamo jesmo li se hvatali na taj lijepak ili nismo. Njega Bog uze k sebi i potonji se razmahaše.
Prisjetimo se, 2000. na vlast su došli nasljednici totalitarne jugokomunističke namisli. I vratiše nas u ta nesretna vremena. A mi smo ih birali, Marsovci očito nisu. Ne bi ni to dosta, pa nesretnog Mesića birasmo dva puta za svoga predsjednika. Učinismo to jedanput i s Josipovićem, a umalo i dvaput. Milanoviću, pak, dadosmo čitav milijun glasova. Plenkovića najmnogoljudnija (a to znači mnogi od nas) hrvatska stranka HDZ ponovno izabra za svoga predsjednika. Ne prođe loše ni Škoro, dobi pola milijuna glasova. I sada se kao nešto čudimo. Ma dajte!
Kroz ovo poratno vrijeme trebali smo izgraditi demokratsko društvo temeljeno na vrijednostima Domovinskog rata: U srcu ljubav za domovinu, oko vrata krunica. Nema te sile koja nekoga takvoga može pobijediti. Umjesto toga vratiše nas u jugoslavenska vremena. Dok su vikali: Držite lopova!, pokrali su sve što se pokrasti moglo. I usput sve rasprodali. Telekomunikacije završiše u inozemnim rukama, zajedno s bankama, medijima... A uvozni lobi zakuca zadnji čavao u lijes gospodarstva, poljodjelstva.
Jesmo li se konačno probudili iz zimskog sna i počeli razmišljati svojom glavom umjesto da dižemo ruke od svega i zamišljamo svoj raj negdje tamo u tuđoj zemlji? Nema ništa od toga. Hrvatska domovina, s obje strane granice, sposobna nas je hraniti puno više nego što nas ima. Ali i tu smo podlegli sirenskom zovu opakih i totalitarnih namisli. Nema nas, više nas umire nego što nas se rađa. Dotle se busamo u svoja vjernička prsa. Nimalo nisam uvjeren da je Bog time zadovoljan. Davno nam je on rekao, još na početku Svetog pisma, da se množimo i napučimo zemlju. Mi naprotiv radije gledamo neku sapunicu, reality show, slične gluposti.
Kako stvari stoje, neprimjerenog javnog govora u hrvatskom društvu bit će itekako još. Ta nisu izvjetrili razni Jovanovići, Pilseli, Stazići, Markovine, Jakovine, Pusići, Manolići, Jergovići, Lončari... Otvorite razvikane medije, javit će vam se oni već. Ili ćete možda odmahnuti rukom na dotične medije i likove, a prikloniti se onima kojima domoljublje, istinsko domoljublje ujedinjeno s istinskom vjerom, predstavlja način razmišljanja i življenja? Izbor je na svakome od nas!
Cijeli članak možete pročitati na stranicama portala koji ga je objavio ili u dolje priloženoj datoteci.
 kakva-je-razina.pdf | [ ] | 77 kB |