Međugorje, 25. srpnja 2022. (radio-medjugorje.com / Lucijana Kožul) – Uoči blagdana sv. Jakova, zaštitnika župe, u Međugorju je, 24. srpnja, pored temelja stare crkve svečano otkriven spomenik sedmorici ubijenih fratara iz župe Međugorje ili koji su u njoj djelovali. To su: fra Jozo Bencun, fra Marko Dragićević, fra Mariofil Sivrić, fra Grgo Vasilj i fra Jenko Vasilj; šesti je fra Križan Galić koji je bio na službi u Međugorju kad je ubijen, a sedmi fra Bernardin Smoljan koji je ranije bio župnik u Međugorju i sa župljanima je izgradio križ na Križevcu. Spomenik je djelo akademskog kipara Tonija Kozarića. Mnoštvo župljana te hodočasnika, koji se ovih dana nalaze u Međugorju, nazočilo je ovom događaju velikoga značenja kako za župu Međugorje tako i za hodočasnike.

Sve okupljene na početku je pozdravio međugorski župnik fra Marinko Šakota. »Ovo je trenutak zahvalnosti! Ovo je trenutak kada je dostojno i pravedno reći “Hvala”. Hvala dragom Bogu i Gospi Kraljici Mira na toliko ljubavi prema nama, prema župi Međugorje. Hvala na izabranju naše župe za veliku misiju mira u svijetu. Hvala za sve milosti, sve tamo od turskih vremena kada su se fratri krili po kućama, ali su donosili Evanđelje ovom puku koji je ostao živjeti između ova dva zagrljena brda… Spomenik ubijenim fratrima postavljamo na prostoru gdje su oni kršteni i gdje su slavili sv. mise i druge sakramente, a postavljamo ga uz Ulicu Franjevačkih mučenika koja je upravo ovdje iza spomenika. Ovaj prostor ima posebno značenje za naše župljane, vjerujem da će biti i za hodočasnike«, kazao je fra Marinko naglasivši da je ovo prostor molitve i sjećanja, sjećanja koje postaje molitva, te kad god budemo gledali ovaj spomenik, kako njih sedmorica zagrljeni u znaku križa izviru iz Neretve i jama kao novi uskrsnuli, u nama će se buditi misao o Uskrsnuću.

Okupljenima se obratio i fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. »Kršćanstvo je započelo mučeništvom i to će ga pratiti do kraja svijeta. No, unatoč tome, nije pokleknulo već se hrabro borilo za istinu na ovom svijetu. Zbog svega toga već prvi kršćani marljivo popisuju svoje mučenike da bi se prvo oni sami, a onda i budući naraštaji napajali na njihovu primjeru. Ne postoji razlog zbog čega bi se smjelo izdati svoje svetinje. Današnje suvremeno vrijeme govori o kulturi sjećanja. Nažalost taj govor se počesto odvija po načelu “političke korektnosti” i prirodno je da se ne dolazi do prave istine. Vicepostulatura postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće” u skladu s kršćanskom duhovnošću već godinama traga za punom istinom ma kakva ona bila o pobijenim članovima Hercegovačke franjevačke provincije. Tako i za istinom o ovoj sedmorici kojima danas otkrivamo ovaj spomenik. Teško je u ovome trenutku sada reći tko će od 66 ubijenih franjevaca biti uzdignut na čast oltara. Ovisi to o dokazima koje skupimo za njihovo mučeništvo. Međutim, neka samo jedan od njih postigne naslov mučenika, on će svojom žrtvom osvijetliti žrtvu i svih ostalih pobijenih franjevaca, kao i žrtvu mnoštva pobijenih članova vjernoga puka Božjega.«

Svoje dojmove iznio je i nadbiskup Aldo Cavalli, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje, kazavši da su osobe kojih se večeras sjećamo učinile jednu jako, jako veliku stvar. »Darovali su svoj život. Ne riječima, nego krvlju, kao i Isus! Ostvarili su cilj svoga života, veliku ljubav prema Kristu Gospodinu, veliku ljubav prema svome narodu. Gospodin Isus im je povjerio poslanje, a to poslanje se ostvarivalo u ovoj zemlji i među ovim narodom. Ostali su potpuno vjerni i poslanju i narodu. Shvaćali su da imaju posebno poslanje i ostvarivali su ga svojim životom.«

Na kraju samoga programa, svoje riječi uputio je i fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. »Pitam se često kako je puno patnje sadržano u pojmu “hrvatski puk”; kako je puno spomenika i križeva obilježeno patnjom na ovim prostorima ovdje i svuda tamo gdje Hrvati počivaju. Kako puno patnje je sadržano u u svemu onome što se nastavilo nakon 1945. Razlila se ta patnja diljem svijeta, pa je puk naš, i Hercegovine i ostalih dijelova domovine, raširen diljem svijeta, ali zbog te patnje i s tom patnjom postao je ono što jest. Pitam se koliko je patnje u tom imenu “Fratar” ili “habit” na ovim našim prostorima. Pitam se to često da bismo bili dostojni koračati tim njihovim stopama. Ostavili su nam zavjet i zalog da čovjek ne smije nikada činiti kompromise glede istine i Krista.«

Nakon toga uslijedio je i svečani čin otkrivanja spomenika ubijenim fratrima iz župe Međugorje, te zatim i sam blagoslov spomenika. Spomenik su zajedno otkrili mons. Aldo Cavalli i provincijal fra Jozo Grbeš, a zatim je provincijal i blagoslovio spomenik.

Voditeljica programa bila je Sanja Pehar. U glazbenom djelu nastupili su ženska klapa »Mir«, muška klapa »Concordia«, Lucija Zovko, fra Zvonimir Pavičić i sestra Irena Azinović, a svojim sudjelovanjem u programu ovu večer su uveličali i Robert Pehar, te članovi HKUD »Sveti Marko – Vionica« i HKUD Šurmanci.