Široki Brijeg, 6. veljače 2012. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Svetu misu zadušnicu druge večeri 2. dana pobijenih hercegovačkih franjevaca predslavio je fra Miljenko Stojić u suslavlju s fra Vitomirom Musom, fra Danom Karačićem, fra Vendelinom Karačićem i fra Vinom Ledušićem. Misna čitanja i liturgijsko pjevanje animirali su članovi širokobriješke Frame. Ove večeri na sv. misi je sudjelovao veliki broj vjernika, koji je došao uglavnom pješice na Gospin brijeg probijajući se još uvijek teško prohodnim putevima.

Svetu misu su izravno prenosili Radiopostaja Široki Brijeg te portali Hercegovina live i hrsvijet.net.

Na početku sv. mise fra Miljenko je naglasio: »Kroz ovo vrijeme na poseban se način u ovim sv. misama zadušnicama molimo za duše pobijenih hercegovačkih franjevaca. Jednoga dana kad ih Crkva, ili barem neke od njih, proglasi mučenicima, odnosno blaženima i svetima, molit ćemo se njima. Dok ovo činimo, sjetimo se da ne smijemo mrziti. Trebamo oprostiti, ali ne zaboravljati učinjeno i iz svega izvlačiti određene zaključke.«

Fra Miljenko je nadahnut današnjim svetopisamskim čitanjima u propovijedi naglasio: »Naše nas kršćanstvo uvijek uči: biti hrabar i u isto vrijeme biti strpljiv. Nemoguće je u kratkom vremenskom razdoblju učiniti sve ono što je moralo biti učinjeno mnogo prije. Ne možemo preko noći postati slobodni, promijeniti navike koje smo stekli u komunizmu, izgraditi odjedanput državu u kojoj sve ide kako treba. Uz naše svakodnevne brige i poteškoće nas je danas zapala i ta dužnost da sudjelujemo u stvaranju jednog sna koji se zove: država. Dugo je nismo imali. Pokušavali su nas odviknuti da uopće na to mislimo. Nisu uspjeli.«

Fra Miljenko je iznio i jedan zoran primjer iz komunističko-bezbožničkog društvenog uređenja, kada je kršćanski vjerovjesnik bio uhićen zbog širenja vjerske promidžbe. Na sudu su ga upitali: »Zašto širiš te priče i obmanjuješ ljude?« Kršćanin im odgovori: »Evanđelje je najveća i najljepša vijest koja je ikad priopćena čovjeku, patniku i smrtniku. Teško bih se ogriješio o dobro čovjekovo kada bih tu predivnu i utješnu vijest zadržao samo za sebe.« »I ovaj je nepopravljiv«, reče sudac svome pomoćniku, »i njemu piši "doživotno"!«

Zatim je nastavio: »Nama starijima ovu je priču lagano shvatiti. Prošli smo kroz to. No, shvatit će i mlađi puno lakše ako im budemo svjedočili o svemu tome. Činimo li to? Dolaskom na ove dane pobijenih hercegovačkih franjevaca zacijelo da jesmo. Oni su bili ubačeni u taj žrvanj i danas skupljamo svjedočanstva i građu da bi ih Crkva jednoga dana priznala mučenicima, odnosno blaženima i svetima. Priznala makar samo jednoga bit će to veliko. On će svojim mučeništvom osvijetliti žrtvu sve ostale svoje braće i vjernog puka Božjeg. Jesmo li svega toga svjesni i kako zapravo svjedočimo?

Današnje naše svjedočenje ogleda se i u tome da na sebe preuzmemo sve dužnosti koje ovo vrijeme zahtijeva od nas. Ako treba braniti domovinu, mi je trebamo braniti, ako treba dati nešto od svoga bogatstva za dobro hrvatskog naroda mi to trebamo dati. Vrijeme je kada se ne smije biti po strani.

Velika je odgovornost na nama. Osjećamo se ponekad i umorni, ali nema nikoga drugog koji ovo može učiniti umjesto nas. Nemojmo dopustiti vremenu da ubije našu dušu kad već nije ubio naše tijelo. Nepravde je uvijek bilo i bit će je na ovome svijetu. Sada je ima više nego ikad prije. Međutim, nikakva nepravda nije na kraju pobijedila. Istina uvijek pobjeđuje.«

Na kraju propovijedi fra Miljenko je poručio: »Razmislimo zbog čega je ovaj Široki Brijeg simbol u čitavom hrvatskom puku, a tako je običan i ništa posebno nema na njemu. Neka nam to bude zadatak ovih dana.«

Na kraju sv. mise pročitana su imena nagrađenih u Natječaju na temu pobijenih hercegovačkih franjevaca za uzrast mladež. Prvonagrađena je Lucija Hrstić za glazbeni uradak, drugonagrađena je Sofija Naletilić za literarni uradak, a trećenagrađena Anđela Marušić također za literarni uradak. Radove je ocjenjivalo prosudbeno povjerenstvo: fra Vendelin Karačić, Krešimir Šego i fra Miljenko Stojić.