Zagreb, 17. rujna 2017. (Davor Dijanović / hkv.hr) – Pred nekoliko dana u Europskom parlamentu održano je glasovanje o tzv. Istanbulskoj konvenciji. Za Istanbulsku konvenciju glasovalo je 489 zastupnika, 114 je bilo protiv, a 69 suzdržanih. Glede hrvatskih zastupnika u EU parlamentu, protiv su glasovali Ivica Tolić, Marijana Petir i Ruža Tomašić. Ivana Maletić bila je suzdržana, dok su svi ostali glasovali za ratifikaciju.
Ratifikaciju Istanbulske konvencije, koja na mala vrata uvodi tzv. rodnu (gender) ideologiju, potencijalne implikacije njezina izglasavanja i glasovanje hrvatskih zastupnika za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Zoran Vukman, Miljenko Stojić, dr. sc. Ivan Poljaković i Stipe Kutleša.
...
fra Miljenko Stojić: Mamac
Sjeća li se netko Hansa Koschnicka i Klausa Kinkela? Prvi je obnašao nekakve dužnosti u Mostaru, a drugi kao europski birokrat vikao: »Muß, muß... (Mora se, mora se...)«. Nije više važno što se to mora, otpuhao ih je vjetar, ostala je samo zlokobnost njihovih riječi i djela. Nešto slično danas se događa s tzv. Istanbulskom konvencijom. Svejedno što je narodi, pa i naš hrvatski, ne će, ona bi »Muß, muß...« trebala biti usvojena. Tako odredile gazde iz sjene pa ti pokušaj drukčije. Ipak, neki se ne boje usprotiviti, Poljaci među prvima. To su oni kojima je Oliver Frljić nedavno išao prosvjetljivati pamet, ujedno pokušavajući kompromitirajući Hrvatsku. Redale su se predstave sve praznoglavnije od praznoglavnije, da budemo blagi, dok Poljacima nije prekipjelo i dok nisu nogirali Frljića odakle je došao. Na taj način on prestade biti hrvatski redatelj, tamo se tako predstavljao, ovamo je ponovno nekakvo prosvijećeno bosansko čeljade koje otvoreno zagovara Jugoslaviju. Važno je služiti, važno je da te gazde iz sjene potapšu i dobace ti štogod nagradice. A mi jadni mislili da nam je konačno došla ta bajna demokracija.
Pred naletom »Muß, muß...« pokleknuše i neki naši zastupnici u Europskom parlamentu. Čudno je čitati koji dotični »konzervativci« uskratiše glas protiv liberalne tzv. Istanbulske konvencije. Očekivalo se da to budu oni iz Frljićeva jata, pa i bili su, ali im se pridruži i nekolicina onih koji se busaju u svoja hrvatska, konzervativna i katolička prsa. Čitam da su se uvrijedili kada su im neki to predbacili. Ma oni nisu prestali biti to što su ranije tvrdili da jesu, samo su htjeli zaštititi žene, poboljšati njihov položaj... Očito nisu shvatili da su progutali mamac. Ne će ovom konvencijom žene biti zaštićene - niti zaštićenije - već još više ugrožene. Zajedno s njima i muškarci. Onaj tko ne zna je li muško ili žensko, ne živi nego glavinja ovom zemljom. Uništava sebe i svoj ljudski rod. Čitava priroda oko nas to zna. Baš sam ovih dana gledao masline. Da bi mogle dati ulja, odnosno plod, potrebna im je i ona koja se naziva muškom. Samo neki naši vrli parlamentarci to ne žele znati, a na kraju mjeseca sve će uredno naplatiti. Baš lijepo.
Ovdje zacijelo treba progovoriti i o duševnoj ili vjerskoj strani svega ovoga. Isus Krist one koje naziva svojima nije poslao u svijet da prave raznorazne kompromise, nego ih je poslao da ga svjedoče. U isto vrijeme još na početku Svetog pisma lijepo piše: »Muško i žensko stvori ih...«. Ne bih više o ovomu, nego samo kratka preporuka: Što prije do ispovjednika. K njemu će morati i oni katolici koji u Hrvatskom (nekad državnom) saboru dignu ruku za ratificiranje spomenute konvencije.
Ako živimo u demokraciji, ili si barem to umišljamo, onda moramo odbiti svaki »Muß, muß...«. Naravno, u sve naše zakone ugraditi nam je ono pozitivno o društvu oko nas, ne samo o ženama, i na taj način graditi dostojno mjesto za zajednički nam život. Ne će nam to uspjeti budemo li vraćali Jokića i njegove. Umjesto toga radije postanimo humanisti u klasičnom smislu te riječi i vjernici u duhu Svetog pisma.
 istanbulska-konvencija.pdf | [ ] | 274 kB |