Print Friendly, PDF & Email

Zagreb, 25. travnja 2018. (hkv.hr) – U vrijeme dok se društvo iscrpljuje ideološkim bitkama, potaknutim insistiranjem na ratifikaciji tzv. Istanbulske konvencije, Hrvatska se doslovce demografski prazni. Tijekom nedavnog posjeta Šibensko-kninskoj županiji Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović tako je upozorila da se samo prošle godine iselilo 80.000 ljudi. Tomu treba dodati da je Hrvatska već dugo i zemlja negativnoga prirodnog prirasta, gdje godišnje značajno više ljudi umre nego se rodi.

Demografsku problematiku za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: fra Miljenko Stojić, prof. dr. sc. Ivan Marušić, Stipe Kutleša, Damir Borovčak, Pero Kovačević, mr. sc. Zdravko Mršić, Ivan Jaklin i dr. sc. Ivan Poljaković.

...

fra Miljenko Stojić: Krenimo

Kao narod, ali i kao pojedinci, nalazimo se u povijesnom prekretničkom vremenu. Bili smo u ropstvu, ne samo pod jugokomunizmom, stoljećima i sada smo u pustinji. Sloboda je u našim rukama, ali život nije jednostavan. Hod kroz tu pustinju je tegoban, drugi nas narodi ne puštaju na miru, hvata nas malodušnost. Jesmo li sposobni napraviti preokret u svojim životima i u životima svoga naroda?

Naravno, aluzija je ovo na izraelski hod prema slobodi. Donedavno su nam vikali da su nam oni smrtni neprijatelji zbog događaja, stvarnih i nestvarnih, u Drugom svjetskom ratu. No, pokazalo se da prava istina izlazi polako na svjetlo dana i da nije baš tako crna. Između ostaloga postali smo vojni saveznici. A to onda za sobom povlači i gospodarstvo, i sigurnost, i demografiju, ako baš hoćemo. Sve je to povezano. A što su to Židovi napravili?

Bili su raseljeni po čitavom svijetu ne stoljećima, nego tisućljećima. Onda su 1948. oživjeli svoju državu. Neprijatelji, mnogobrojniji, navalili su sa svih strana. Uspjeli su se obraniti i održati do današnjega dana. U međuvremenu su izbili na prvo mjesto u svijetu po broju školovanih ljudi u odnosu na broj stanovnika. Ali to nije samo statistički podatak, nego im znanost zbog toga cvjeta. I stalno ih je više. Ne samo zbog rađanja u Izraelu, nego i zbog doseljavanja židovskog naroda sa svih krajeva svijeta.

Nažalost, u ovome se ne možemo mjeriti s našim prijateljima Židovima. Sličnost je samo da smo i mi ustrojili svoju državu nakon dugih stoljeća, a ostalo je tako različito. Barem za sada.

Pogriješit ćemo ako kažemo da su Židovi sve ovo mogli izvesti zbog svojih bogatih pojedinaca u svijetu. To je samo bila olakšavajuća okolnost i ništa više. Baš kao kod nas u Domovinskom ratu. Odlučujuću ulogu odigrao je, naime, pojedinac. Kod Židova to su bili oni iz kibuca i slični, kod nas to su bili oni kojima nije trebalo slati poziv za novačenje, nego su oni sami krenuli u rat opskrbljujući se na razne načine onim što je potrebno za njega. Kasnije su pridošli i drugi te se moglo doći do pobjede.

Zbog svega toga u ovom povijesnom času razmišljat nam je poput naših dragovoljaca iz prošlog rata, da više ne govorimo o primjerima drugih. Ti dragovoljci ne samo da su zaustavili neprijatelja nego su pokrenuli i razne društvene procese potrebne za uspostavljanje slobodnoga hrvatskoga društva. I dobro je sve to bilo na početku. Ali su na pozornicu stupili odmorni igrači. Mi nismo imali dovoljno takvih te je došlo do zastoja. Odjedanput su se pojavili ličnosti i procesi za koje smo mislili da su odgurnuti u prošlost. Dragovoljce i sve koji su stupali s njima počelo se vješati na stup srama. Trenutno sve jenjava, ali traje.

Plod ovakvih društvenih kretanja je i sadašnji demografski slom. Neprijatelj je prešao u protunapad. Hoćemo li uspjeti izdržati?

Budućnost nam je osigurana samo ako se trgnemo. Nemojmo očekivati da država nešto učini za nas, učinimo mi što možemo. Država je uvijek samo nadogradnja i uvijek će tako biti. Prestanimo kukati i prestanimo tražiti zavjetrinu u nekim tuđim zemljama. Mi, a ne netko drugi, pozvani smo izgrađivati svoju zemlju i predati je budućim naraštajima. Naravno, ovo je općeniti govor jer uvijek postoji i bit će opravdanih iznimaka. Ali nedostatak svijesti o sebi, pomodno slušanje naputaka medija u tuđim rukama u hrvatskom narodu, malodušnost i slično nedopustivi su. To nam kaže ne samo naša narodna povijest, nego i naša vjera. Pametno su ovih dana postupili oni koji su viteza viteškog reda Svetog groba jeruzalemskog Željka Reinera zbog pozitivnog glasovanja glede kontroverzne Istanbulske konvencije prijavili nadležnima u Rimu. Dotični očito nije dobro razumio svoju društvenu ulogu i ponašanje te zahtjeve svoje vjere. Svjedočenje svoga kršćanskoga uvjerenja sržna je stvar vjerovanja. To vrijedi i za sve one druge što se busaju u svoja kršćanska prsa, a postupaju kao i Reiner. Nisu vjera i Bog hobi iza kućnih vrata, kako nam neprestano šapće zlokobna Francuska revolucija, nego su duboki životni stav po kojem se postupa. A tada sve postaje drukčije.

Cjelokupan članak pročitajte na stranicama portala ili ga skinite u pdf obliku pomoću priložene datoteke.

Osobno