Mostar, 24. studenoga 2021. (bljesak.info) – Književno stvaralaštvo hrvatskoga pjesnika, člana Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne Zdravka Nikića predstavljeno je danas u Maloj dvorani Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače. Nikićev opus od ukupno sedam do sada tiskanih djela predstavili su književnici fra Miljenko Stojić i Ivan Sivrić (voditelj programa) te sam autor.

Fra Miljenko je predstavio dva najnovija Nikićeva djela: roman »Sime života vičnoga. Zapisi Stipana Trnovca« i zbirku pjesama »Zavičajna rapsodija«. Naglasio je kako je temeljna nit cjelokupnosti književnikova djela upravo riječ »rapsodija«. Nastajala je tako što je kao mali pomagao majci Anđi u tkanju. »Ona nije bila pismena s obzirom na slova, ali je bila pismena s obzirom na pripadnost. Pjevušila je umilnim glasom malom Zdravku junačke pjesme te mu pričala razne predaje i legende. Korist je bila dvostruka. Njegova duša dobivala je pravilan odgoj, a nije ni zaspao tijekom pomaganja. Tako je nastao Zdravko kakvog ga poznajemo«, kazao je predstavljač dvaju Nikićevih djela fra Miljenko Stojić.

Govoreći o Nikićevu romanu »Sime života vičnoga« naglasio je njegovu svevremenost i univerzalnost, premda je vezan za određeno razdoblje i određeno područje. »U središtu radnje je Stipan Trnovac, dok su profesor i Mate, Stipanov sin, sporedne bitne osobnosti. Upravo tako. Bez njih bi govorenje Stipana Trnovca ostalo bez glasa. A nijedan od sve trojice nije obećavao da će se zadržati na škrtom ozemlju. Stipan se najprije otisnuo u svijet da bi postao fratar, nakon toga promijenio je život i počeo studirati te onda naprasno prekinuo taj studij i vratio se kući. Mate odlazi u svijet nakon što mu otac ne da oženiti se djevojkom koja mu je prirasla srcu. Profesor dolazi iz grada, voli knjige i pričati s ljudima te im pomagati svojim rašljarskim umijećem da u škrtom ozemlju pronađu vodu. Povijest s krša počinje se raspletati pred našim očima. Pisac poput grčkog rapsoda prebire po žicama svoga književnog glazbala i na primjeru malog kraja priča nam o cjelokupnoj duši hercegovačkog krša«, naglasio je fra Miljenko ističući i jezik kojim je roman napisan. »Stipan piše ikavicom, iako dobro poznaje hrvatski standardni jezik kojim se služi pripovjedač. Iz toga se da iščitati žal za tom podvojenošću u hrvatskom biću. Jedan jezik govorimo kod kuće, drugi u školi i ostalim javnim prostorima. Ne bi li bilo vrijeme vratiti se tim korijenima? Neka ovo pitanje ostane visjeti u zraku, bar za sada«, zaključio je o romanu fra Miljenko.

Govoreći o zbirci pjesama »Zavičajna rapsodija« kazao je kako se ta zbirka ne drži silom nametnutog načina razmišljanja, ali to ne znači kako nije suvremena. »Ona zapravo razmišlja o svijetu oko nas, ukazuje nam na zapretane datosti da bismo si priznali da su lijepe i da smo ih nepravedno gurnuli u stranu. Ničim nije opterećena, najmanje time da se svidi kritičarima u trendu. Provokativna je na dubokouman način. Prigrljuje suvremenost kao datost sadašnjega trenutka, ali ne i njezinu postavku o hermetičnosti, kraju povijesti, nemogućnosti nakon raznih zala ponovo pisati o dobru, neangažiranju u svijetu oko nas. Ma, nema umjetnosti ako nema određene poruke, zapravo i pokušaj bježanja od poruke određena je poruka«, kazao je fra Miljenko.

Kratki životopis Zdravka Nikića predstavio je Ivan Sivrić. O ostalim svojim djelima govorio je sam autor, zahvalivši na kraju Društvu što mu je omogućilo na ovaj se način svojim književnim djelima predstaviti široj javnosti. Ulomke iz romana i poeziju govorila je Valerija Bago.