Print Friendly, PDF & Email

Chicago, 4. travnja 2022. (Lucijana Kožul) – U Hrvatskom franjevačkom vjesniku – Croatian Franciscan Herald, službenom listu Hrvatskih franjevaca u Americi i Kanadi, objavljen je razgovor s fra Miljenkom Stojićem, vicepostulaturom postupka mučeništva »fra Leo Petrović i 65 subraće«. Razgovor je vodio fra Antonio Musa, franjevac rodom sa Širokog Brijega koji je trenutno na službi u Chicagu.

Na pitanje o 77. obljetnici ubojstva fratara i osjećajima koji ga obuzimaju tih dana, fra Miljenko je rekao sljedeće: »Čovjek je u isto vrijeme tužan i ponosan na našu pobijenu braću. Tuga dolazi odatle što su na neljudski način prekinuti ti životi, što im nisu dali u miru umrijeti ili što im nisu dali do kraja razviti darove koje im je Bog dao. Prisjetimo se da je prosječna dob ubijenih, njih 66, bila tek 41 godina. Nosili su na plećima svoju Provinciju i svoj narod htijući im dati još mnogo toga. Svjesni svega uzdignute glave, onako kako ih je Božanski Učitelj učio, pošli su u smrt. Zbog toga je čovjek ponosan. Pobijedili su u onom trenutku kada su ovi drugi mislili da su ih konačno nadvladali. Dokaz tomu je i mnoštvo duhovnih zvanja na Širokom Brijegu odmah nakon rata, dokaz tomu je i živa svijest u puku Božjem o veličini ili mučeništvu pobijenih hercegovačkih franjevaca.«

Fra Miljenko je naglasio kako Vicepostulatura i dalje traži žive svjedoke, spise kojima se može dokazati da su hercegovački franjevci ubijeni iz mržnje prema vjeri te da su svoju smrt prihvatili na kršćanski način. Ovaj prvi dio je na samome kraju i čim Uprava Provincije dadne zeleno svjetlo podnijet će se dokazi mjesnom biskupu te tada počinje biskupijska razina za proglašenje mučenicima pobijenih hercegovačkih franjevaca. U cijelom ovom postupku važan je vox populi ili glas puka. Između ostaloga to znači da oni koji dožive milost po molitvi za zagovor pobijenih franjevaca ili dožive čudo o tome svjedoče. Inače, mnogi se vjernici svakodnevno mole na grobnici u samostanskoj crkvi gdje su pokopani posmrtni ostatci 24 ubijena franjevca.

Kako se otkrivala istina o pobijenim hercegovačkim franjevcima, tako se otkrivala i istina o stradanju hrvatskog naroda, pa je fra Miljenko govorio i o nastanku Groblja mira, središnjeg spomen-središta hrvatskih žrtava u BiH. »Na početku smo otkrivali istinu i posmrtne ostatke naše pobijene braće, ali su pobijeni vjerni članovi puka Božjega ostajali po strani jer zadatak Vicepostulatura nije brinuti se o njima. No, došli smo na namisao utemeljiti po pojedinim općinama neko povjerenstvo koje bi se time bavilo. Zamisao se lijepo razvijala tako da smo napravili i koordinaciju tih povjerenstava, pokrenuli Groblje mira na Bilima te nastavili djelovati u Odjelu HNS-a za Drugi svjetski rat i poraće. Postavljajući one križeve na Groblju mira ujedno popisujemo pobijene tako da ćemo na kraju svega imati prilično točan broj koliko je Hrvata katolika tada ubijeno s ove strane granice gdje su kršteni.« Nastavio je: »Dodajmo još da smo do sada uspjeli ograditi taj prostor, sagraditi i posvetiti crkvu Sv. Josipu, postaviti i elektrificirati zvona, pokopati 154 posmrtna ostatka nepoznatih ubijenih, postaviti 227 križeva za crkvene i 2.120 križeva za civilne osobe… S radovima naravno nastavljamo i dalje tako da do kolovoza, kada se obilježava Europski dan sjećanja na žrtve totalitarizama (komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma), namjeravamo postaviti još oko 5.000 križeva. Na dovršetku ovoga pothvata trebalo bi ih biti oko 50.000. Sve je najlakše pratiti preko portala grobljemira.info.«

Na kraju razgovora, fra Miljenko je uputio poruku čitateljima: »Neka naša najdublja molitva bude: “Bože, pokaži mi put”. I taj put će se zacijelo pronaći. A budemo li mu crtali što nam i kako treba, piši propalo.«

Cijeli razgovor može se ovdje pročitati.