Zagreb, 11. listopada 2017. (Davor Dijanović / hkv.hr) – Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku, u 2016. broj rođenih u Republici Hrvatskoj iznosio je 37.706, broj umrlih 51.542, a broj iseljenih 36.436. Samo u 2016. Hrvatska je tako izgubila više od 50.000 ljudi, a realan je broj zacijelo i veći. Na crne demografske scenarije relevantni demografi upozoravaju već niz godina, no niti jedna vlada do sada nije poduzela spomena vrijedne poteze kako bi se stanje popravilo. Umjesto da se narodu ponudi ideja/model okupljanja/nacionalne integracije kako bi se postigla općenacionalna mobilizacija oko rješavanja urgentnih demografskih i ekonomskih problema, narodu se nude ispraznice o stabilnosti i nedefiniranom »boljem životu«. Posljedično, zbog nedostatka ideja/ideala i općeg rasula na svim područjima narod sve više tone u apatiju i pasivnost te gubi vjeru u vlastite snage što nedvojbeno, uz lošu ekonomsku situaciju, pridonosi iseljavanju iz države. Mediji pritom ne nude pozitivne primjere iz života u Hrvatskoj, nego potenciranjem crnih slika i istodobnim dezavuiranjem svih vrijednosti snažno doprinose svim navedenim trendovima.
Navedene »crne« demografske statistike i postupanje hrvatskih vladajućih političara posljednjih dvadesetak godina i danas, kad je u pitanju demografsko pitanje (negativni prirodni prirast/iseljavanje), za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: fra Miljenko Stojić, Stipe Kutleša, don Anđelko Kaćunko, prof. dr. sc. Matko Marušić, Pero Kovačević i Mile Prpa.
fra Miljenko Stojić: Poslušajmo don Antu!
Kada govorimo o demografiji, onda se zacijelo trebamo prisjetiti poglavito nedavno umrlog don Ante Bakovića. Jugokomunizam ga je progonio čitavog života. A kad je svanula sloboda, onda je on počeo iznositi ne toliko njihova nedjela na javu, nego posljedice tih njihovih nedjela. Jedna od njih je bila i katastrofalno demografsko stanje u hrvatskom narodu. Najprije su ti jugokomunisti Hrvate rastjerali po bijelom svijetu, a onda su svojom nenarodnom politikom utjecali da ih bude što manje, kao i drugih naroda u nesretnoj Jugoslaviji, što treba priznati. U isto vrijeme zapljusnula nas je sa Zapada i '68. prepuna negativnosti i raspojasanosti. Ishod vidimo danas. Spomenuti don Anto pokušavao je na sve utjecati svojim neprestanim govorom da treba rađati najmanje četvero djece, jer samo tada hrvatski narod je statistički u dobitku za jednog novog člana. Logika mu je bila sljedeća. Dvoje djece trebalo bi zamijeniti svoje roditelje kad umru, ali se dogodi da umru prije vremena, da se ne udaju i ožene... tako da to tako ne bude. Tek s troje djece hrvatski je narod na ništici. O svemu je govorio i kroz Populacijski pokret te list Narod. Valjda se prisjećamo tko ga je zbog svega toga ismijavao i koja mu je vlast ukidala pomoć čim je mogla.
Nad svime ovim ne treba puno filozofirati pa bih i ja ovdje stao. Treba samo poslušati don Antu Bakovića u njegovoj jednostavnosti i tomu dodati razmišljanje određenih stručnjaka i domoljuba. Bit će nas više ako se u hrvatskom narodu bude rađalo četvero i više djece, bit će nas više ako uskratimo potporu onim strankama koje postupaju nenarodno, bit će nas više ako stranke za koje držimo da su narodne ne budu potpisivale Istanbulsku konvenciju i slične umotvorine koje ne raspiruju život nego strasti, bit će nas više ako odlučimo biti domoljubi i boriti se kao devedesetih te ne odlaziti iz domovine dok nas ona očajnički treba, bit će nas više... Dovršimo sami ovu priču.
Cjelokupan članak možete pročitati na stranicama portala HKV-a ili ga preuzeti u pdf obliku.
 demografija-hkv-17.pdf | [ ] | 394 kB |