Bagalovići, 2. listopada 2021. (IKA) – »XVII. neretvanski književni, znanstveni i kulturni susreti« pod naslovom »Don Radovan Jerković, hrvatski svećenik, povjesnik, učitelj mladeži i mučenik (Krvavac, 15. rujna 1900. – Split, 14. kolovoza 1950.)«, koje je otvorio neretvanski dekan don Davor Bilandžić u četvrtak 30. rujna u Župi sv. Nikole biskupa u Metkoviću, završen je danas sv. misom u rodnoj župi don Radovana Jerkovića u Bagaloviću.

»Nema jače poruke koja se događa na ovom skupu od ove – da se nakon svih događaja i vaših promišljanja i novih doprinosa o životu i radu don Radovana, svi okupimo na mjestu gdje počivaju njegovi zemni ostatci«, rekao je župnik don Damir Bistrić u uvodu propovijedi na misnom slavlju u svetištu Gospe Karmelske. Kroz ove dane promatrali ste njegov lik i nadam se donosili neke nove zabilješke, nove činjenice, koje rasvjetljuju njegov život; nažalost, o don Radovanu se još uvijek šuti, jer je prisutna crna činjenica prisilne šutnje, kao plod prošlih sustava – da se o nekim stvarima ne govori, a posebno ne onima koji su bili akterima ili progonstva ili pisanja njegovih izmišljenih optužnica i na kraju njegovog egzekutora. I u Neretvi i njegovoj rodnoj župi još vlada veo šutnje, prisilne šutnje koja je u strahovladi stalne represije uvjerila mnoge da se o njemu ne smije govoriti. Zapravo, taj veo šutnje ostao je i u samim crkvenim predstavnicima, jer nisu imali snage prekinuti to zlo zbog svojih osobnih, možda i sitnih probitaka, naglasio je don Damir. No, to polagano prestaje, jer se istina nikada ne može niti zanijekati niti sakriti i naša je dužnost, još uvijek, iz prve ili druge ruke zabilježiti sva svjedočanstva svjedoka koja rasvjetljuju život i djelo don Radovana. »Don Radovan nikada, pa ni u ovom trenutku, ne traži ni osvetu niti ima potrebu optuživati ikoga, svi koji su ga znali, svi su govorili o njegovom moralnom autoritetu, jer je bio čovjek koji je iznad svega ljubio svakog čovjeka i nikada nije pravio razlike prema nikome. Bio je poštovan i nikada nije nikog odbacivao ni pod kakvim razlikama i nikada, što je bitno, nikada služitelj niti jednoga političkoga režima. I to je upravo ono što nam don Radovan poručuje – da je najvažnija naša sloboda, da je to najveći dar kojeg smo primili od našega Stvoritelja i možda ta činjenica da nije bio ničiji sluga, ničiji promotor ideologije i ideje, daje nam rasvijetliti u potpunosti njegov lik, ponajprije kao svećenika, jer to i jest njegov pravi identitet!«Iz njegova svećeništva proizlazio je sav njegov rad, posvećenost kao katehete radosnog navjestitelja Evanđelja najmanjima, onda i prvog povjesničara koji se sustavnije bavio istraživanjem zaboravljene i često nepravedno zapuštene povijesti Neretve i neretvanskog kraja. Iz mnogih svjedočanstva koje je zabilježio u poziciji za mučeništvo mons. Fabijan Veraja u djelu »Svećenik i žrtva«, vjernici koji su poznavali don Radovana o njemu govore s tolikom blagošću i karakteriziraju ga kao dobrog čovjeka koji se znao svakome javiti i spustiti na njegovu razinu te pohvaliti ili s blagošću ukoriti. Obilazio je bolesnike, a potrebne darivao. Njegove propovijedi bile su rado slušane, s njegove propovjedaonice nikada se nije slušao ukor, nezadovoljstvo, ili pak prijezir, već samo iskrenost i kristolika blagost. »Njegova blagost i srčanost bile su prijetnje, jer iza njega je stajala istina, a njegovi mrzitelji bojali su se da narod ne odvrati od njihovih novih navodno naprednih ideoloških ideja!«. Pozicija za mučeništvo možda je osnovna i prva kompozicija za veće istraživanje don Radovanova života, zajedno s djelom u koje je mons. dr. Mile Vidović sakupljao i sabrao sva don Radovanova djela i uobličio kao dostojnu biografiju. U naše današnje doba neophodno nam je svima stvoriti i otvarati sva, pa tako i jako bolna poglavlja naše povijesti, kako bi se rasvijetlio i najmanji dio njegova života, te da svatko od nas, na razne načine, i dalje daje doprinos našega mučenika. Upravo u optužnici, koja je inscenirana i napisana, u osobi don Radovana sudilo se cijelom kleru tadašnje Neretve, i ne samo njima, nego i svim vjernim Neretvanima Katoličke Crkve. On je bio najistaknutija ličnost i velika prijetnja partizanskim odredima, malobrojnom partijski naklonjenom kleru i novokomunističko-staljinističkoj vlasti. Pozorno nam je čitati i odgovor na prvu optužnicu njegove majke Jele, iza koje stoji veliko svjedočanstvo obrane, ali i velika pomoć tadašnjeg suca Jure Jerkovića, jer u njoj se krije mnoštvo dragocjenih činjenica: tko stoji iza optužnice, tko je pomagao pisati, pa čak i našao određene svjedoke koji će lažno svjedočiti protiv don Radovana. U novije vrijeme polagano kroz određena svjedočanstva nanovo se rasvjetljuju i sami razlozi i prve i druge optužnice u kojima ne smijemo zanijekati da iza njih stoje i određeni crkveni pojedinci naklonjeni partizanskom pokretu za koje danas, sa strane partijskih poslušnika, vrijedi glas omiljenih i dragih svećenika. Ispred nas stoji veliko razdoblje u kojem nas sve, i vas ljubitelje zavičajne povijesti i vas povjesničare a i nas ljude Crkve, očekuje otvaranje novog poglavlja i ogromni angažman: rasvjetljivanje svega što je zatrto u djelu i životu don Radovana. Posebno nas veseli mogućnost pristupa svim arhivima koji će u potpunosti dati širu perspektivu događanja ratnog i poslijeratnog razdoblja, osobito kroz mogućnost istraživanja dokumenata Udbe te njihovih suradnika koji su imali za cilj pratiti župnike Bagalovića, ali i suzbijati glas o mučeničkoj smrti don Radovana. Radost mi je što je kroz ove dvije godine, uz sva protivljenja, intenziviran rad na glasu mučeništva koji se širi narodom te se povećava broj onih koji mu se stalno mole i obilaze njegovo počivalište. Zato je pred nama puno izazova koji nam slijede i koji su nam neophodni da se proces njegova proglašenja blaženim i svetim dovede do stupnja koji propisuje Crkva. Ono što je započeto nitko više ne može zaustaviti, jer istina će nas osloboditi, zaključio je propovijed don Damir Bistrić, a potom, po završetku misnog slavlja, molio molitve ispred groba don Radovana Jerkovića.

Organizatorima i sudionicima udijelio je blagoslov te potaknuo na ustrajniji rad i pristup da se ovim stručnim skupom ne završi daljnji rad na osvjetljivanju djela i života don Radovana i da im on bude primjer upornosti i potpune predanosti u vjeri i znanstvenom radu. Zazvao je i njegov zagovor da im otvori one dijelove arhiva u koje ne mogu ući te im probije nekakav životni put u kojem će se ostvariti kao dobri povjesničari, znalci i ljubitelji svoje domovine i svoga naroda. Sumisili su don Augustin Radović i fra Miljenko Stojić.

Predavači i sudionici ovog XVII. Susreta, koji se održavao u Metkoviću, Pločama, Opuzenu i Bagaloviću bili su don Augustin Radović, fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, fra Miljenko Stojić, prof. dr. sc. Josip Jurčević, dr. sc. Domagoj Vidović, Marinko Tomasović, Ivo Mišur, prof. Katarina Barišić s učenicom Sarom Šimrak, Darko Utovac i Stjepan Šešelj koji je zatvorio ovaj skup u osnovnoj školi Kula Norinska.