Naša ognjišta, Tomislavgrad, 1994.
Zbirka pjesama i poetskih crtica Miljenka Stojića sastoji se od pet ciklusa na devedesettri stranice. To je, odmah valja konstatirati, sustegnuta i kontemplativna poezija, poezija kojoj manjka vrisak, nešto kao udarac u čelo. Ona je šimićevski ogoljela od simbola, ujevićevski zavijena u životnu parafrazu, lorkinski u sebi skrivena, a stojićevski otkrivena u sliku bez crteža.
On, zapravo, polemizira sa sobom, sa mnom, s tobom, o najintimnijim odnosima duše i tijela, o odnosima vremena i prostora. o tijelu i onome nevidljivom u njemu, bez kojega ni jednoga ni drugoga ne bi bilo da nije onoga nečega što bi se nazvalo projekcijom duše u tijelu. I, kada govori o trenutku u kojemu tijelo lipti od jada nad vlastitom izgubljenošću, sve mu nekako djeluje kao nedodirljiv, srebrnast plašt, koji želi dodirnuti, koji mu je nadohvat, ali srebrnastu pjenu onoga oko nas, onoga izvan nas nemoguće je dotaknuti.
(iz prosudbe Marka Vasilja)
Knjigu u pdf obliku možete skinuti kliknuvši na ikonu pdf-a ispod ovoga teksta.