Ljubuški, 1. studenoga 2017. (Ana Bubalo / ljportal.com) – U Gradskoj vijećnici Ljubuški, sinoć je, u utorak, 31. listopada svečano predstavljena knjiga »Obeščašćivač«, publicistička knjiga »kaočasopis« i »Kad srce brodi / Che navighi il cuore«, poetsko-grafička mapa, hrvatski / talijanski jezik, autora Vlatka Majića, Ljubušaka iz Vitine koji je samo naizgled otišao iz nje. O ovim njegovim književnim djelima govorili su književnici prof. Mate Grbavac i Miljenko Stojić.
Profesor Grbavac je u svom predstavljanju naglasio kako je autor veliki borac za hrvatski jezik kojeg je iznjedrila ova naša kršna i krševita Hercegovina, ta zelenilom i hladnom vodom bogata Vitina. »Vlatko je pjesnik koji je naučio da treba brusiti riječ, iz nje izbaciti sve nepotrebno što se u njoj nataloži da bi ponovno zablistala onom ljepotom kada se prvi put pojavila na čovjekovoj usni. Vlatko je taj koji brusi riječ, ne da bi joj uništio značenje i sadržaj, već da bi otvorio nova značenja koja ona ima u sebi, a koja nisu drugi vidjeli, otkrili i na svjetlo dana iznijeli«, rekao je Grbavac.
»Vrijeme oko nas je prematerijalizirano i odnosi su u svijetu prepolitizirani, kaže Vlatko Majić, tamo negdje oko sredine knjige, pokušavajući kriknuti da treba drukčije. Pa onda nastavlja da je sve puno buke, dinamike, tehnike i svakojake trke što nimalo ne pridonosi brizi za jezik, misao i knjigu. A za one koji ga dovoljno ne poznaju pri kraju kaže da mu je svijet jednostavan i lijep. Čisti Mediteran, Hercegovina i Dalmacija, sunce, kamen, rijeka u polju i jablani kraj nje. Tu se brusi jezik, igra s njim, voli svoje i uranja time u voljenje drugoga kraj sebe«, rekao je Miljenko Stojić. Na kraju je zaključio: »Ako čitatelji ne budu u ovoj knjizi tražili uobičajeni govor, ako se prepuste igri riječi, shvatit će što je pisac zapravo htio poručiti. U drugom slučaju ostat će uskraćeni za topao, pitak, književno-domoljubni izričaj. Majić je, istina, davno dokazao i svoju književnu nadarenost i svoj osjećaj za domovinu, ali vatru uvijek treba držati upaljenom da se ne ugasi i da se ne ohladimo. A on ju je baš dobro razbuktao. Neka mu je i nadalje s Božjim blagoslovom.«
Autor je publici otkrio kako mu je ugodno u Ljubuškom nakon petnaest godina kada je zadnji put predstavljao svoje knjige te je posebno zahvalio HKD Napredku koji mu je omogućio ovo predstavljanje. Zahvalio je i prijateljima Miljenku i Mati koji su biranim riječima govorili o njegovim knjigama. »To nije zbirka pjesama, to nije zbirka proze, to nije zbirka eseja nego je kaočasopis. To su sve moji radovi; tri priče, oko trideset pjesama, petnaest mojih prikaza drugih knjiga, dva intervjua i na kraju dvije recenzije. To je ono što jedan časopis ima«, rekao je autor Majić o prvoj knjizi. Za drugu je rekao da ona ima čudnu povijest. »U ratu sam napravio te male kratke zapise i jedan moj prijatelj je poželio da napravi grafiku za te moje stihove od tri retka.«
Vlatko Majić je književnik i profesor književnosti koji je rođen u Vitini, a živi i radi u Zadru i Pagu. Piše pjesme, prozu, igrokaze i književne kritike. Pjesme su mu prevođene na talijanski, engleski, njemački, francuski i slovenski jezik. Nagrađivan je za poeziju i prozu te je zastupljen u čitankama i antologijama u BiH i Hrvatskoj. Član je DHK i DHK HB.
Predstavljanje je organizirala ljubuška podružnica HKD Napredak. Program je vodila Anamarija Nosić, a u glazbenom dijelu programa nastupili su učenici Osnovne glazbene škole Ljubuški.