Zdenka Čorkalo, Moja Njemačka, Matica hrvatska, Split, 2023.

Bilo je to sjajno vrijeme. Svi smo se razumjeli, nismo se mrzili, išli smo na more, imali smo posao. Bla, bla, bla.

Ovako nekako mogli bismo parafrazirati razmišljanja nepopravljivih jugoša, još i danas tu među nama. Kao odgovor ne ćemo spominjati tisuću stvari, pa i Domovinski rat, uzet ćemo samo u ruke knjigu pred nama i čitati.

Na prvi pogled ovo su sjećanja na jedan mali isječak nečija života. Mogli bismo pomisliti: ništa posebno. Rad preko ljeta u Njemačkoj, upis na fakultet i to je to. No, stvarnost je puno drukčija i krvavija.

Zdenka Čorkalo završila je srednju medicinsku školu. Traži posla, ali ga za nju jednostavno nema. Ne shvaća ona to, misli da je to tek uobičajeni neuspjeh. Zbog toga pomaže u obitelji u usluživanju turista. I tu se začinje njezina sretna zvijezda. Bračni par iz Njemačke, dr. Ernst i njegova žena Liselotte, pozivaju je kod sebe. Ona to prihvaća s mišlju da će zaraditi dovoljno novca kako bi se upisala na medicinski fakultet.

U miru pročitajmo kako se sprema za tamo i kako putuje. A sa sobom nosi pletaru vina i pršut stricu o kojemu se u obitelji malo govorilo. Pobjegao je iz države nekih davnih opasnih godina te se više nije smio vratiti. I kada je stigla tamo gdje je on sudarila se s njegovom i sa svojom stvarnošću. Što se događa, tko su oni zapravo? Progone je ta pitanja dok se pokušava snaći u novom podneblju.

Počinje njezino shvaćanje života na tri razine, čak četiri. Kroz rad u bolnici i kroz život u njemačkoj obitelji polako spoznaje tko su oni zapravo ili kako bi bilo dobro i sam biti, te spoznaje da je život u jugostvarnosti mnogočemu osnovnom nije naučio. A trubili su joj da je savršen. Kroz susrete s Hrvatima pri crkvi koju redovito pohađaju otkriva neku novu hrvatsku stvarnost. I začuđeno stoji pred njom. A u sebi stalno pronalazi snagu ostati na nogama i konačno upisati toliko željeni studij.

Prava hrvatska povijest u malom sletjela joj je na dlan. Ima mnogo toga što ona ne zna, što joj je jugodruštvo skrilo pred očima. Shvatila je i da su te spoznaje opasne, vrlo opasne. Jedna od važnih pouka bila joj je i kada joj je majka u jednoj hrvatskoj obitelji, kojoj je znala svratiti, na rastanku uzela iz ruke omotnicu koju je trebala predati nekome po dolasku u Zagreb, omotnicu bez imena i prezimena, bez ičega. Rekla joj je samo: »Nije to za tebe«, te ju zagrlila. Slutila je da je to izraz teških tajni koje još treba otkriti.

Da, nije se osobno upisala na fakultet. Osobno je samo položila prijemni, u ona tri dana izočnosti iz bolnice koliko joj je bilo dopušteno. Upisala ju je njezina majka, uobičajena hrvatska žena u ta luda vremena. I uspjela unatoč svemu. Čitajmo što je sve bilo. Dodajmo kako su je u bolnici gdje je radila počeli drukčije, primjerenije gledati. I to je još jedna razina svoga i života mnogih Hrvata koju je naučila.

Čorkalin stil teče uobičajenim načinom, kao i u drugim njezinim djelima. Mirna je to i mudra rijeka, što pomalo podsjeća na Aralicu. Ne zanosi se modom, njezina književnost izraz je njezina živog hrvatskog duha. Svaka je riječ time natopljena, pa ma o čemu ona pričala. I nije nimalo zazorno ili dosadno, kako hoćemo. Svjedoči da se treba biti svoj i da treba istraživati svoju povijest. Ako su nam nekada krili te stvari i branili nam ih, sada to možemo. Budimo svjesni svega i tako gradimo svoj naoko mali, domoljubljem i vjerom ispunjen svijet.

Nije ovo bila samo Čorkalina životna mudrost. Učila ju je ona i kod njemačke obitelji gdje je, kako kaže, imala čast i sreću da je prebivala. Bili su uljudni, uspješni u svome poslu, voljeli se, voljeli Boga. I toga se nisu stidjeli, njima je to bilo tako prirodno. S druge strane Čorkalo se neprestano vraćala na misao o društvu iz kojega je dolazila te ih uspoređivala. Valjda smo dovoljno jasno rekli što je zaključivala.

Zar ne, lete nam misli zajedno s mislima Zdenke Čorkalo. To znači da je i ovaj put pogodila »u sridu«. Tako je to kad si čovjek, domoljub, vjernik, književnik... na svom mjestu.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 17. svibnja 2023.