Vlado Vladić, Moj manifest, Vlastita naklada, Zagreb, 2019.

Gdje sam ja na ovoj kugli zemaljskoj, ja sa svojom poviješću i sa svojom bolju? Imam li snage imenovati stvari onakvima kakve one jesu ili ću se jednostavno prikloniti prevladavajućem mišljenju?

Ovako je izgleda razmišljao Vlado Vladić ispisujući retke ili stihove ovoga svoga najnovijeg djela. Imamo osjećaj kao da je napregnuo svu svoju snagu i onda pred nas istresao ovo štivo. Nakon toga zadovoljno je odahnuo. Čini nam se da ga čujemo kako govori da je to on i što mu tko može.

Za razumijevanje samih stihova najprije bi trebalo pročitati drugi dio pod naslovom »Poetika kao mišljenje pjesme III«. Obračunava se tu Vladić i sa samim sobom i s drugima, odnosno sa stanjem u današnjem pjesništvu. Zbog toga i jest čitavom djelu stavio podnaslov »Pjesme i prevratnička poetika na tragu što dalje od Antuna Branka Šimića«. Kako on to zamišlja? »Dajući se Šimićevim tragom valja mi kazati: kao što on u svojim kritikama nije "htio nikoga rušiti, ni Vidrića, ni Nazora" – nikoga – nego je "nasuprot onom fraziranju o njima, iznio jedno drugo shvaćanje o poeziji" (Panegirik, I/562), tako ni ja ovdje nisam htio rušiti Šimića, nego nasuprot dosadašnjim zaostajanjima za Šimićem, uz njegovu pomoć i zaslugu, otići dalje od njega, iznijeti novo shvaćanje o pjesništvu.« (str. 124.) Naravno, možemo se s Vladićem složiti ili ne, ali on je jasno izrekao svoj stav.

Puno je tema u pjesnikovim stihovima. Ispričao je on tu zapravo čitav svoj život. Stavljen pred zid progovorio je nepotkupljivošću, prkosom, željom ostati samo svoj i ničiji više. Spoznao je to jednom na Veliki petak i izrazio u pjesmi istoimena naslova. Sve je protiv njega, a on dopušta da mu se u srce taloži mir. Kad dospiješ do toga, onda ti više ništa drugo nije teško.

Uz ovu pjesmu svakako bi trebalo pročitati i onu prvu u knjizi »Moj manifest«. Sva je nabijena otporom. Pjesnik želi dostići potpunu slobodu i nenavezanost pa u zadnjem stihu druge pjesme (Istovjetnost) kaže: Ne pronalazim se ni u čemu – osim u čežnji da budem!

Bilo bi dobro da ne samo pjesnici, nego i drugi umjetnici pročitaju ovu knjigu. Puno bi tada više nastajalo same umjetnosti, a puno manje odbojne patvorenosti. Treba stoga Vladiću zahvaliti na ovim stihovima, iako su ga stajali mnogo muke i boli.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 30. listopada 2019.; Vlado Vladić, Četvrt stoljeća do književne kritike, Vlastita naklada, Zagreb, 2024.