Print Friendly, PDF & Email

Tomislav Žigmanov, Bunjevački Put križa, Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost »Ivan Antunović«, Subotica, 2013.

Bunjevci su odnekle doselili u Vojvodinu. Povijest više-manje drži da je to bilo iz Hercegovine, s rijeke Bune, pa su tako i dobili svoje današnje ime. Naravno, oni su Hrvati, jedino to neki u Srbiji ne žele priznati pa bi od njih stvarali posebnu naciju. Ali da sada ne idemo u to.

Tomislav Žigmanov je svega ovoga svjestan te nam ovim djelom podaruje ujedno i zrelu krišku povijesti. Shvatio je da se ne treba stidjeti ikavice, da se ne treba stidjeti molitvenika u rukama, da se ne treba stidjeti križeva krajputaša. To je ono što je Bunjevce održalo kroz povijest i što ih i danas održava na negostoljubivoj vojvođanskoj vjetrometini sa smjerom iz Srbije.

Naravno, u središtu je Isusova Muka, njegov put križa. Ali u središtu je i tipični Bunjevac, naš čovik, sa svim vrlinama i manama. Stao je skrušeno pred svoga Boga i želi se jednostavno prosvijetliti. Pa onda tome svome Bogu iznosi i svoju, i narodnu, i muku sunarodnjaka kraj sebe. Nije lako, a izdržati treba. Svjestan je da ne može sam, da je Bog onaj tko mu može jedini podariti sigurnu pobjedu. Zanimljivo je, i poučno za nas koji nismo Bunjevci, pratiti njegov tok misli. Neopazice nas uvodi u problematiku življenja toga dijela našega naroda. I ne bude nam krivo na kraju. Neka, nešto smo još saznali i umno i dušom.

Ovo djelo ima priliku postati nezaobilaznom knjižicom u svakoj bunjevačkoj kući. Zrelo napisano, prikladno ilustrirano. Želimo mu taj uspjeh, a njegovom tvorcu još dobrih nadahnuća.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 24. veljače 2016.; hrsvijet.net, 24. veljače 2016.; glasbrotnja.net, 25. veljače 2016.

Osobno