Print Friendly, PDF & Email

Andrija Vučemil, Ožujski zapisi, Rinaz, Rijeka, 2014.

Kad godine nadođu, možemo baciti pero u trnje ili nastaviti pisati kao što to čini Andrija Vučemil. Kako je teklo vrijeme/ a nije proteklo/ tako sam se i ja mijenjao/ ali nisam se protočio/ u onaj konačni oblik/ koji sve uobličava... (4.) Točno, uvijek se ima što reći, ako želimo, posebno kad nam je Bog dao dar lijepog izražavanja. Jednoga dana znat ćemo zbog čega je to učinio. Bit će to dan kad ćemo se uobličiti u njega, budemo li na pravi način išli ovozemaljskim prašnjavim stazama.

Život je, pak, počesto tekao onako kako čovjek nije htio. Uzalud je bilo što želi dobro, zlo se itekako znalo ispriječiti na putu. Neprijatelje svoje nisam htio,/ znao niti mogao birati/ niti su mi kao takvi uopće trebali/ pa mi nije jasno/ kako su se i zašto uopće pojavili/ na putovima kojima kročih (8.)

Međutim, Bog je tu, pomaže nam razumjeti što se događa u nama i oko nas. Istina, ne prepoznajemo uvijek te njegove riječi, ali nije on kriv za to. Bože, uza sve molitve,/ nisam još spreman da mi se ukažeš/ jer još ne znam što bih s tom milošću/ i čime sam je zaslužio/ da budem istinom o smislu/ obasjan... (11.) No, doći će korak po korak drukčija vremena i bit ćemo sposobni shvatiti neshvaćeno. Progovara Vučemil o tome na drugim mjestima.

Naravno da čovjek ne može i ne smije gledati uvijek samo na sebe. Jedna od prvih stvari na koju treba misliti jest domovina. Stava je da za nju treba biti spreman robijati (kao što je on nekada robijao na Golom otoku), a ako treba i ginuti (14.). Pritom mu na um pada praučitelj Matoš (25.).

I onda slijede korizmeni zapisi. Kao što je i za očekivati, Vučemil je sav uronio u pobožnost, u propitkivanje tko je, što je, kamo ide, što Bog znači za njega... Ove njegove pjesme čak bismo mogli nazvati i molitvama. Nije to krik zbog ovozemaljske grubosti, to je odrastao stav pred životom. Tu smo gdje jesmo, ali idemo prema svome Bogu i trebamo se kaniti isprazne osjećajnosti.

Ovim svojim zapisima, ožujskim i korizmenim, Vučemil je satkao zrelu zbirku pjesama. Ona je u vrhu suvremenog hrvatskog književnog stvaranja. Lako će to čitatelj osjetiti čim je uzme u ruke, umjesto nekih drugih gdje se čovjek pita što je pisac zapravo htio reći.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 5. listopada 2016.; hrsvijet.net, 5. listopada 2016.; glasbrotnja.net, 6. listopada 2016.

Osobno