Drago Čondrić, Sedam velikih biblijskih poema, Naklada Bošković, Split, 2015.

Iako se javio skroz kasno, gledajući suhi životopis, o Dragi Čondriću ne treba trošiti riječi. Pjesnik pa gotovo. Dokazuje to i ovim djelom.

U naslovu je sve rečeno, iako mi se čini da bi bilo bolje da je to podnaslov, što naravno ne umanjuje njegov pjesnički doseg. Nijanse zanatskog dijela posla.

Čondrić kao da je htio zahvatiti čitav čovjekov život, tamo od rođenja pa do onih zadnjih dana kada se svode računi. U srži svega je poema Golgota, Golgota zbog koje je prije nekoliko godina bio i nagrađen. Otvaraju nam se vidici smislovitog hoda ovom zemljom. Nismo tu slučajno, tu smo da bismo dosegli nebo.

Upravo tako. Možda nam to ponajbolje kazuje poema Magdalena. Znamo, to je ona žena iz Novog zavjeta. Bila je gadno promašila život. No, Isusova riječ ju je vratila prema korijenu. Tamo je bila drukčija. Imala je snage to priznati sama sebi i tako se oslobodila. Pitka, ali zahtjevna životna priča. Tko to od nas nije u nekom kutku Magdalena?

Iznenađuje Čondrićeva gipkost jezika. Sve je nekako na svom mjestu i teče žuboreći prema uviru. Preko takva jezika govori nam o svome filozofsko-teološkom pogledu na život. Ne razbacuje se, naime, ispraznim umovanjem već kuša prodrijeti u bit stvari i onda to iznijeti na razumljiv način. Za suputnika uzima Augustina, čovjeka koji se bio pouzdao u svoje znanje, da bi nakon lutanja shvatio da je sve samo u Bogu. Možemo to izraziti i riječima da treba spoznati sama sebe, kako su govorili stari Grci, i nisu pogriješili kao u nekim drugim stvarima.

Kršćanska duhovnost ima što reći današnjem svijetu. Čondrić je toga svjestan i zbog toga piše jedno ovakvo djelo, inače bi napisao nešto »suvremeno«. Zna da su bitne stvari neprolazne, a ostalo su samo praporci što zveče, izrazimo se mrvicu svetopisamski. Uzmimo, dakle, ovu izvrsnu knjigu pred nama, čitajmo je te i sami razmišljajmo o svome pogledu na svijet.

Miljenko Stojić

hrsvijet.net, 12. rujna 2015.; glasbrotnja.net, 14. rujna 2015.