Print Friendly, PDF & Email

Tihomir Dujmović, Tko mi zabranjuje kolumne?, Kružić, Zagreb, 2013.

Tihomir Dujmović je poznati kolumnist, znamo to dobro. Međutim, ne znamo baš previše da su mu zabranjivali, i još mu zabranjuju, objavljivati napisano. Čini to trenutna neokomunistička vlast i njihovi epigoni. Ništa to nije neobično. Nakon Drugog svjetskog rata jugokomunistička vlast likvidirala je 38 novinara, 100 njih je protjerala, 102 su dobila zabranu pisanja, više od 50 ih je promijenilo zanat, a samo ih je 27 dobilo dopuštenje da i dalje nastavi pisati. Dujmović je »pretjerao« kad je u jednoj svojoj kolumni otkrio kako su jugokomunisti nakon rata na sljemenu 1945. likvidirali dva razreda srednje škole, metkom u čelo. Ovaj put nije to bila Slobodna Dalmacija nego Večernji list.

U kolumnama donesenima u ovoj knjizi Dujmović se dotiče svega onoga što nas je tralo posljednjih godina. Šteta da nije izričito navedeno to vrijeme, kao i to da sama knjiga nije bolje tehnički opremljena. Svega se mi toga još sjećamo i dovoljno je samo pročitati naslove i podnaslove da bismo shvatili o čemu zapravo Dujmović govori. A on to sve čini bez dlake na jeziku, tako da ove njegove kolumne možemo doživjeti i kao svojevrsni dnevnik. Pogledajmo malo kako to zvuči. Srbi sastavili memorandum, hoće li Balkan opet gorjeti?; Velika Srbija potpomognuta Britancima kreće u Uniju; Treba li dati otkaz Mesiću? Troši naš novac, a izjavama šteti vanjskoj politici Hrvatske.; Ljevica ne dopušta ni jedno simbolično suđenje Udbi, Ozni...; Slovenijo, ime ti je Srbija. Da dalje ne nabrajamo. Britkim mislima i britkim jezikom rasprostire pred nas našu tugu, ali i naš ponos. On, naime, ne kuka, on nas potiče na djelovanje.

U uvodniku, koji je preskočen u kazalu, vrijedi svakako pročitati nekoliko kratkih rečenica o dvojici povratnika, Vinku Nikoliću i Borisu Maruni. Dujmović je doživio Nikolićev plač dok gleda u Bana Jelačića. Tek stigao u Zagreb nakon 1945., nekada sve to tek sanjao, i sada ponosno plače. Dujmovića je taj prizor dirnuo u dušu na pozitivan način. Međutim, na negativan način dirnuo ga je u dušu Maruna. Kad je ostao bez posla, on ga je kao uzeo u zaštitu. Međutim, ubrzo su počeli pritisci i na kraju je morao otići. A Maruna je otišao na veleposlaničko mjesto u Čileu. Papire mu je potpisao Stipe Mesić, za nagradu.

Danas svanjivaju nova vremena pa se i Dujmović polako vraća. Ponovo su ga primili u Slobodnu Dalmaciju. Piše kao i prije, dokle će sve to trajati vidjet ćemo. Valjda će ovaj put biti duže, i ta nova vremena i on u medijima.

Miljenko Stojić

hrsvijet.net, 30. kolovoza 2015.

Osobno