dr. Jevgenij Paščenko (uredio), Golodomor. Genocidni zločin totalitarnog režima u Ukrajini 1932. – 1933., Horus, Zagreb, 2008.

Kloparao je te 1917. oklopljeni vagon iz Švicarske prema Rusiji. U njemu Staljin i birane pristaše, sa sandukom novca. Zadatak: podizanje crvene komunističke revolucije. Prošlo je otada podosta vremena, a na putu revolucije i revolucionara mnogi su zgaženi poput crva. Ukrajinska kob dugo je bila prešutkivana. Staljin je pomoću gladi u kratko vrijeme pobio oko 10 milijuna ljudi. Ako je umjesno uspoređivati, više nego Hitler Židova što se čitavom čovječanstvu neprestano utuvljuje u glavu. Sve je počelo krajem ljeta 1932., svoj vrhunac doseglo početkom proljeća 1933. i okončalo se početkom ljeta 1933. Ni čitavu godinu dana. Ukrajinci izbjegli na Zapad govorili su o tome, ali je bilo malo onih koji su htjeli čuti takvu istinu i dalje je razglasiti. Puk bi to učinio, samo tko što njega pita.

Kad se očite stvari više nisu mogle tako lako sakriti, zapadnjaci su u Ukrajinu uputili svoje izaslanstvo. U većini slučajeva bili su to socijalisti i slični. Spomenimo neke. Édouard Hérriot, francuski socijalist i bivši predsjednik vlade »kategorički je opovrgnuo laži buržujskog tiska o gladi u Sovjetskom Savezu« (str. 10.). Pa onda Beatrice Webb ili posebno zlokobni američki dopisnik New York Timesa Walter Durante. Izvješćivao je da nema nikakve gladi ni smrti od gladi i da je teško da je takvo što moguće. Međutim, u privatnim razgovorima govorio je o milijunima žrtava (str. 152.) Bio je očito bezdušni plaćenik za nečije probitke na Zapadu.

Koju god stranicu u knjizi okrenemo suočava nas s ljudskom patnjom i neljudskošću onih koji su se borili pod svjetlošću zvijezde petokrake. Ipak, najpotresniji su književni zapisi. Žrtve više nisu samo brojke, imaju ime i prezime, svoje osjećaje, nade i stremljenja. Jednostavno ostajemo nijemi pred onim što su naše oči vidjele.

Raspad komunizma 1989. Ukrajina je iskoristila za svoje oslobođenje i oslobođenje svoje prošlosti. Iako teško, uspjelo joj je da međunarodne ustanove Staljinov komunistički zločin ocijene kao genocid. Sve je više onih država koje to unose u svoje zakonodavstvo. Istina će na kraju pobijediti, samo hoće li ljudi znati ne pohrliti u skute nekoj novoj zabludi?

Miljenko Stojić

Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 24. kolovoza 2009., 13.15 – 13.45