Koprivica nije bio kao dobrovoljac i nije bio kao profesionalac na dubrovačkom ratištu. Bio je jedan iz pričuvnog sastava. Ratovao je 4 puna mjeseca i o tome vodio zabilješke koje je najprije objavio u crnogorskom časopisu Monitor, a onda u obliku knjige. Na taj način dobili smo iz prve ruke jedno od bitnih svjedočanstava što se zbivalo u to vrijeme. Nije, naime, Koprivica mogao vidjeti i znati sve. Koliko se zna, bilo je puno krvavije nego što on opisuje. Za sebe svjedoči da nije napravio nikakvo zlo. Međutim, spašava li ga to od krivnje koju je napravio svojim sudjelovanjem? Najprije malo zavirimo kako izgleda to njegovo svjedočenje.
U obliku dnevnika sastavljenog od 97 zapisa opisao je svoj »slavni« ratni put. Zalagao se da Crna Gora ne ide u rat, ali kada je on izbio i sam je otišao u njega. Svjedoči da se bojao za obitelj. Samo, i oni na drugoj strani valjda su imali obitelj! Dok ratuje glavom mu prolazi da je njegov otac kod svojih dubrovačkih susjeda išao nabavljati smokve i rakiju. Uvijek je imao lijepe riječi za njihov odnos prema njemu. Osjeća stid zbog svega što se događa, ali i dalje ostaje u stroju. Sa svojima zalazi i u drugo susjedstvo, ono bosanskohercegovačko. Osvajaju ili oslobađaju, kako za koga, Ravno, Čepikuće i niz još manjih mjesta. Čojstvo krči svoj put kroz susjedove krajeve. Dobro je što Koprivica uz svoja osobna zapažanja donosi kako isto stanje promatraju javna glasila iz Crne gore. Primjećuje da su to huškački tekstovi, iako ne ide korak dalje i ne zaključuje tko stoji u pozadini svega. Možda opet ima na umu svoju obitelj. U dodatku svjedoči da zbog nje nije htio svjedočiti protiv Miloševića u Haagu za kojeg drži da je kriv. Iz tog istog dodatka vidimo da ga razni ocjenjivači hvale i drže proturatno nastrojenim.
Ova Koprivičina knjiga pobudila je zanimanje kod hrvatskih čitatelja nakon što je objavljena i u njihovoj sredini. Čudi samo što je tiskana na crnogorskom jeziku. Ne bih htio zaključivati da netko doziva neka bivša vremena. Ipak, dobro je što je ova knjiga među nama. Bolja je od mnoštva knjiga koje su na žalost ugledale svjetlo dana u hrvatskom narodu, pa čak bile i nagrađivane. Koprivica je rasteretio dušu, uputio ispriku, ispisao svjedočanstvo s vrijednošću čak i onda kada se sve pokuša potisnuti u zaborav i borbu za hrvatsku državu proglasiti zločinačkim pothvatom. Istina, dakle, o Domovinskom ratu ne može se skriti, jer o njoj čak svjedoče i oni s druge strane.
Miljenko Stojić
Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 19. lipnja 2006., 21.00 – 21.45