Print Friendly, PDF & Email

Jacques Maritain, Anđeoski naučitelj, Zadruga Eneagram, Zagreb, 2011.

Borba mišljenja uvijek je bila odlučujuća za ljudski rod i uvijek se u temelju vrtjela oko toga odakle to mišljenje crpe snagu, iz srca ili iz uma. Poznavatelji filozofije pitali bi se koga slijedimo, Platona ili Aristotela. Veliki kršćanski mislilac, svetac, Toma Akvinski slijedio je, pak, obojicu uvevši njihovo mišljenje u katoličku teologiju. Na taj je način ujedno zaustavljao i opterećujuće teološko-filozofske rasprave u krilu Crkve. Maritain nam to lijepo prikazuje u ovoj knjizi koja je puno više od običnog životopisa.

Zapadna uljudba platila je visoku cijenu svome lutanju u traženju najispravnijeg mišljenja. Sve bi bilo drukčije da je poslušala Sv. Tomu Akvinskog. Ali nije. I traje to odavno. Zbog toga pretisak ove knjige iz 1936. nije ništa izgubio na svojoj važnosti. Pitanja koja su mučila tadašnje ljude, muče i nas danas. Proživjeli smo humanističku renesansu, proživjeli smo protestantski reformizam, proživljavamo prosvjetiteljstvo, neki kažu da je to već prošlo, pa gdje smo sada ili što nas još očekuje? Imamo li novog Sv. Tomu Akvinskog? Jacques Maritain je odgovorio na ta pitanja tako da se priklonio katoličkoj vjeri i postao jedan od plejade velikih francuskih obraćenika. Ovim svojim djelom kao da je htio pomiriti suvremeni racionalizam koji kaže da vuče korijen od Aristotela i katolički misticizam koji se naslanja na Platona. Zapravo, želi osvijetliti ličnost Sv. Tome Akvinskog koji je potreban da nas poput kormilara povede kroz suvremena uzburkana vremena. Bilo bi dobro da to poslušaju naši filozofi i počnu tražiti takvu filozofiju koja hrani naš um, ali i naše srce.

U XVI. st., posebice za vrijeme Descartesa, filozofija se dijeli od teologije tražeći za sebe naslov vrhovne znanosti, a matematika osjetilnog i pojavnoga svijeta izdiže se nad metafizikom. Suvremenost kuca na vrata. U Maritainovo vrijeme ona u Francuskoj, pod utjecajem masonskih loža, uvodi niz protukatoličkih zakona i mjera, protjeruje redovnike, oduzima crkvenu imovinu, raskida konkordat s Vatikanom i zabranjuje katoličke javne škole. A počelo je to zapravo još dok su Sv. Tomu Akvinskog napadali po onodobnim sveučilištima i na drugim mjestima. Napadači su počesto imali nešto drugo na umu, ali se time rušilo jedinstvo kršćanske kulture. Maritain, u skladu sa sv. Tomom, ovako zaključuje što bi trebalo učiniti u budućnosti. »To znači da za jedinstvo kršćanske kulture postoje samo dva sredstva istinski bitna i dostojna čovjeka: to je inteligencija koliko se drži predmeta a s tim i prvog Bića, te ljubav koja nas veže s našim prvim početkom i s onim što je za nas zaista Sve.« (str. 77.) Pa, poslušajmo ga!

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 6. listopada 2013.; hrsvijet.net, 5. listopada 2013.

Osobno