SAMO RAZVIDNO, A MOŽE I TRANSPARENTNO, DRUGOVI

Print Friendly, PDF & Email
Obećavajuće 21. stoljeće, početak ulaska Hrvatske u Europu (kao da tamo nije odvajkada), nasmiješeni i zadovoljni političari, ma zar to nije nešto za pamtiti? Na žalost nije! Puk brine svoju brigu i ide dalje. Proći će i ovo, odnosno nestat će sve opsjene, a ostat će samo gola stvarnost. U njoj će se puk znati snaći unatoč svoj njezinoj oporosti.

A BiH u ovo isto vrijeme? Kako mučna povijest! Natječu se tko će više unakaziti njezinu stvarnost, govoreći u isto vrijeme da joj donose dobro. Naravno da u tome sudjeluju i domaći političari, kao i s onu stranu granice, ali ponajvećma sudjeluju neki koji su došli izdaleka. Titule su im zvučne, govor slatkorječiv, udruge kojima pripadaju prava mala božanstva. Dirljivo, koja briga za ljudska prava, samo da puk ovdje još više ne misli neke svoje misli nego puk s onu stranu granice! Ovamo je povijest bila žešća, takva je i sadašnjost, a o budućnosti ne ćemo.

Opširnije...

NEPROLAZNA STVARNOST

Print Friendly, PDF & Email

Valjda se slažemo da su obljetnice za to da se oko njih okupe istomišljenici i zajedno proslave neki događaj. Kada se to ne dogodi, znači da određena skupina ljudi ne predstavlja istomišljenike. Potpuno jasno. No, što s tim kada nekoliko skupina obilježava jedan te isti događaj na svoj način? Pojam »neistomišljenici« sve to obuhvaća i ne obuhvaća u isto vrijeme, a i još neki drugi pojmovi.

S Hrvatima se upravo tako dogodilo. Veličanstveni obrambeni pothvat Oluja proslavljan je u više skupina. A kada ga je trebalo provesti svi su izgledali kao jedan. Borce su tapšali po ramenu, zahvaljivali im, sada na njih gledaju nekako preko oka. Stolice u prvim redovima za slavlje ostavljene su za neke druge. Borcima je prepušteno prvo mjesto u osmrtnicama. Što ćeš! Oboljeli pa se ubijaju, neka se idu liječiti, sve glasnije neki govore. A i nije to više neka čast biti borac. Bolje šutjet, pusti uvjerenje da si dio pobjedničke vojske, Haag čeka tu iza kuta. Svidiš li mu se mogao bi dobro proći, ne svidiš li se neka ti je dragi Bog na pomoći, onaj Bog iz rovova u duboku mračnu noć.

Opširnije...

MIŠ BIJELI SREĆU DIJELI

Print Friendly, PDF & Email

U djetinjstvu nama na selu zacijelo su jedna od zanimljivijih razdoblja bila ona kada bi u prigodi nekog slavlja u mjesto stigli prodavači sladoleda, zabavljači, možda čak i cirkus. Gurali smo se što bliže tim čudima, a roditelji su se mrštili na našu želju za potrošnjom i udovoljavali joj kada im se činilo da bi se mogla podvesti pod nazivnik »opravdano« barem za neko vrijeme. Jedan od uzvika koji nam je ostao u ušima jest »Miš bijeli sreću dijeli«.

Djeca komunističkih moćnika imaju drugačija sjećanja. Njihovi roditelji nisu previše razmišljali udovoljiti im ili ne. Znalo se! Ta su djeca rasla u nestvarnom svijetu, okružena pozornošću koju ničim nisu zaslužila. Čudili smo im se, a oni su se čudili nama. Rasli smo uistinu u različitu budućnost.

Opširnije...

GOVOR GOVORNICE

Print Friendly, PDF & Email

Svake godine slavi se Dan sredstava društvenog priopćavanja. Bože, kako to milo zvuči? A jesu li ona mila? Hm!

Nekada se javni društveni život na Zapadu odvijao na trgu. Ljudi su se susretali, izmjenjivali misli, slušali drugačije od sebe i stvarali svoju svijest o okolišu u kojemu žive. Kasnije su se u sve upetljale propovjedaonice s kojih su propovjednici grmjeli o potrebi drugačijega života. Danas smo zapljusnuti sredstvima društvenog priopćavanja i njihovom svenazočnom zaglušujućom bukom. Postala su govornica s koje se pokušava nametnuti svoj pogled na svijet. A namjere govornika nisu uvijek čiste i nisu uvijek dobre.

Opširnije...

Osobno