Print Friendly, PDF & Email

Matija Grgat, Književnost i duhovnost, Naklada Bošković, Split, 2012.

Dugo se i predugo čekalo na jednu ovakvu knjigu u hrvatskoj sredini. Nešto je pokušao Branimir Donat knjigom »Hrvatska književnost i duhovnost« te don Drago Šimundža knjigom »Bog u djelima hrvatskih pisaca«. Međutim, ipak to nije to. Tek Matija Grgat hrabro zasijeca u temu književnost i u temu duhovnost te nam podaruje knjigu o kojoj će se u otvorenim sredinama još govoriti.

Prošlo vrijeme u kojem smo patili pod komunizmom krivo je da se tek sada pojavljuju ovakve knjige. Istina, pitanje je i koliko bi ih bilo i da smo to prošlo vrijeme proživjeli pod čizmom Zapada. Jer, bezbožna misao koja je u temelju tzv. suvremenosti samo mijenja lica, ali uvijek ostaje ista, bezbožna.

Matija Grgat drukčije od onih koji i danas vladaju u hrvatskoj i svjetskoj književnosti, kao i onih koji vladaju na teološkom polju, shvaća odnos onoga što izražava naš duh i odnos onoga što izražava Božji duh. U početcima kršćanstva i kroz Srednji vijek nije bilo razdora između ta dva područja. Ali onda su na pozornicu stupili neki besprizorni i povijest je počela »kašljucati«, ako ne daviti se.

U knjizi je uporabljen znanstveno-esejistički stil. Na taj način izneseno će biti prihvatljivije kod onih kojima je namijenjeno. To su poglavito đaci na nastavi književnosti i na nastavi vjeronauka. Ali isto tako ovim štivom trebali bi se pozabaviti i svi oni koji se bave navedenom problematikom. Ne radi se, naime, o pukom ponavljanju stvari, nego o njihovom zdravom prevrjednovanju. Njihalo koje se opasno nagnulo na jednu stranu vraća se u ravnotežu.

Već je na samom početku razjašnjeno da književnost ima duhovne korijene kao i ostale umjetnosti. Dokazuje se to govorom o mitovima, govorom o književnostima naroda Bliskog istoka, Grka i Rimljana, govorom o Svetom pismu, govorom o kršćanskoj književnosti, govorom o Srednjem vijeku... I tu stajemo. Dolazi do prekida. Javlja se prosvjetiteljstvo, javlja se humanizam. Čovjek opijen uspjehom u ovladavanju prirodom počinje sve više i više sebe stavljati u središte svijeta, a sve manje Boga. Put prema propasti je otvoren. Učenost postaje važnijom od plemenitosti duha. Umjetnost počinje tražiti kult lijepe forme. A on, kako je potvrdila povijest književnosti, vodi u pogansko, u hedonizam. Izoštravaju se osjetila, a zatamnjuje ili odumire unutrašnji, duševni život. Ide to kroz različite pravce u umjetnosti i književnosti do današnjeg dana. Na takvim temeljima izrastao je i marksizam koji je u srži spominjanog komunizma.

Ali sve je moguće promijeniti ako se želi. Matija Grgat ugodno iznenađuje ovakvim stavom. Neki drugi, zavedeni mišlju da ne treba imati svoj stav, ostavljaju nas da se sami potrudimo i shvatimo što su zapravo htjeli reći. Donosi primjer francuskog novinara Andrea Frossarda. Bio je bezbožnik i nakon snažnog duhovnog iskustva postao je vjernikom. Drugog puta jednostavno nema. Dok god živi, čovjek je na raskrižju i mora birati.

Uzmimo, dakle, ovu knjigu u ruke te i sami krenimo u istraživanje. Ne lažimo mladeži i ne navodimo ih na krivi put. I sebe i njih usmjerimo prema poštovanju i zahvalnom prihvaćanju života unatoč njegovim mnogim proturječnostima i gorčinama. To je ujedno ta točka gdje se lako možemo susresti i s onima koji još ne vjeruju i koji još nisu u sebi ugasili potragu za istinom. Ovako nekako Matija Grgat poručuje kroz knjigu pa neka to bude i zaključak ovoga našeg osvrta.

Miljenko Stojić

hrsvijet.net, 13. rujna 2014.; glasbrotnja.net, 13. rujna 2014.

Osobno