Print Friendly, PDF & Email

Adolf Polegubić, Vršak osmijeha; Snatrenja; Poput Giottova kruga; Ogrlica od kamena, Naklada Bošković, Split, 2018.

Pred nama su četiri zbirke pjesama Adolfa Polegubića. Isti nakladnik, isti mjesec, ista godina izdavanja. I pisac uvoda je isti. Na kraju se sve doima kao jedna zbirka, jedna zaokružena cjelina. To doista ove knjige i jesu. Pjesnik je do kraja rastvorio dušu. Pogledajmo ukratko što nam je ponudio.

Za shvatiti Polegubića u ovim djelima sržna je pjesma a slavlja. Navedimo je zbog toga cijelu. kao da je bilo jučer –/ dječak bosonog po kamenjaru/ po prašnjavim cestama// a onda su došli drugi putovi/ zaigranost se zamijenila/ ozbiljnošću/ a prašnjave ceste asfaltnima// dolazili su i prolazili gradovi/ i zemlje// tomu su se dodale i godine/ i sve već što uz to ide// sada podno Taunusa/ uz žubor Liederbacha/ pogledom na protekle godine// kažu – razlog za slavlje// a slavlja?// prestala su onoga dana/ kada sam otišao/ bosonog s kamenjara U malo riječi stavljen čitav život. I on ide dalje, a mi prema svome kraju.

Iščitavajući druge pjesme razasute u ovim zbirkama primjećujemo da su tri podneblja gdje se oblikovavao i oblikuje pjesnikov duh: Slavonija, hrvatski jug i Njemačka. Svaki mu je nešto dao, svaki ga je nečim zadužio. A on na tim svojim tumaranjima pjeva o ljubavi, Bogu i domovini. Trojstvo je to koje se prelijeva kroz sve njegove pjesme. Mogli bismo ovome svemu dodati i pjesnikove poglede na samoga sebe, na druge oko sebe i na svijet općenito. Po treći put trojstvo, po treći put napor ostati uspravan kao ljudsko biće.

Još bi jednu pjesmu, iz zbirke Vršak osmijeha kao i ona prethodna, trebalo navesti. Evo joj samo naslova ja imam Tebe. Pjesnik se obraća onoj koja putuje s njim kroz prostor i vrijeme. To je njegovo sidro koje ga prizemljuje da se ne rasprsne od tolike čežnje za krajem iz kojega je stisnut životnim prilikama otišao. Zapravo, taj se odlazak nikada i nje dogodio. On je neprestano tu, svojim duhom, samo je tijelo na nekom drugom mjestu. Zbog toga svakako treba pročitati i pjesmu moja majka iz zbirke Snatrenja.

Iako tema ljubavi prevladava u najviše pjesama, tomu se veoma približava i tema domovine. Polegubić je nosi duboko u svome srcu, čežne za njom u novim krajevima, brine se hoće li joj hod biti uspješan i blagoslovljen. Nije to plačljivo naklapanje, to je duboki poriv za svojim korijenima. Kamo sreće da također drugi i u književnosti i u ostalim ljudskim djelatnostima ovako razmišljaju.

Podrazumijeva se tu su još naglašene i teme vjere, ljudskoga kraja, susreta s drugim i drukčijim na ovome svijetu dok se to ne zbude. Pjesnik kuša dotaknuti bilo života diveći se Bogu koji je sve tako čudesno stvorio i kojemu svakodnevno idemo u susret, korak po korak.

Očito je Polegubić dobro napravio kada je odlučio ove zbirke izdati zajedno. Isti je to pjev, isti hod. Vrijedi ga čitati. Obogaćenje je suvremenom hrvatskom pjesništvu koje se još guši u jugonostalgičarskim maglama i u maglama pomodnih kretanja.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 26. veljače 2020.

Osobno