Print Friendly, PDF & Email

Jehuda Amihaj, Pjesme siromašna proroka, DHK, Pula 2005.

Susrećemo se s knjigom jednog od najprevođenijih, a mnogobrojni kažu i najvećeg suvremenog židovskog pjesnika. Kao dječak došao je u današnju državu Izrael, zavolio je i dao joj čitavog sebe. Borio se u njezinim ratovima, a posebno u Ratu za nezavisnost kada kao komandos služi u tajnoj vojsci Hagana.

Ovih nekoliko crta iz životopisa Jehuda Amihaja ukazuju nam na duh njegovih pjesama. Natopljene su odlučnošću, željom ustrajati na određenom kutu kugle zemaljske, mukotrpnom poviješću, dvojbama oko »izabranja«, jednostavno ljubavlju prema svemu onome što predstavlja narod kojemu pripada. Ipak, Jehuda ne gradi crno bijeli svijet. Svjestan je nazočnosti i drugog naroda, palestinskog, koji polaže pravo na isti komad zemlje. Shvaća da istina ima više lica i da nije tako lako odgovoriti na nju. U Starome gradu, na krovu / ... / Neprijateljev ručnik - / za brisanje znoja s čela. // ... / Lepršaju naše zastave, / lepršaju njihove zastave. / Neka oni misli da smo radosni. / Neka mi mislimo da su oni radosni. (Jeruzalem) Čini se da je u ovoj pjesmi zbijen sav usud Obećane zemlje koja nikako da urodi mirom. Moje dijete miriše na mir. / Majčino krilo obećava mu / ono što Svevišnji ne može / nama obećati. (Moje dijete miriše na mir).

Jehuda Amihaj nije vjernik u strogom smislu te riječi. On je radije putnik koji vodi vječni razgovor s Bogom. Preispituje stalno svoje stavove i stavove drugih oko sebe. Htio bi ustrajati i to daje onaj osjećaj nade u njegovim djelima. Bezboštvo mu je tuđe, kao i farizejski poklon Bogu. On osjeća svijet u svoj njegovoj tragičnosti i ljepoti. Odlika je to istinskih pjesnika i bojovnika. Ima ih i u hrvatskom narodu. Polagano kao književnici izlaze na svjetlo dana, unatoč zaglušujućoj buci raznoraznih dezertera, jugoslavena, pripadnika tajnih društava i sl.

Stihovi ove knjige stihovi su koji nas mogu približiti još više domovini, svome narodu i onome što je vrijedno. Nije stoga čudno da se o ovome pjesniku do sada malo govorilo u hrvatskom narodu.

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 23. srpnja 2007., 21.00 – 21.45

Osobno