Print Friendly, PDF & Email

Stijepo Mijović Kočan, Na bijeloj lađi, DHK, Zagreb, 2005.

Nova zbirka pjesama Stijepe Mijovića Kočana nevelika je opsegom, ali je zato bogata temama i motivima. Sve se tu isprepliće: otrcano i uzvišeno, opće i zavičajno, ozbiljno i neozbiljno... Kao da zavirujemo u ograničenu prtljagu putnika na lađi koji je krenuo na dalek put i zbog toga sa sobom vuče što više toga.

Pjesnikovi stihovi vezani su u katrenske strofe. Tok stiha nije slobodan ili oslobođen, nego je rimovan. Istina, rima nije uvijek do kraja pogođena, ali je zanimljiv spoj ovog tradicionalnog pribora i suvremenog govora. Na taj način splašnjava odbojnost između tzv. tradicionalista i suvremenika.

Zamislivši sebe kao putnika, Stijepo Mijović Kočan putuje kroz prostor i vrijeme. Htio bi nam pokazati što se to zbiva oko njega i natjerati nas zauzimati stav. U mnogim stihovima prepoznajemo njegova stvarna lutanja po ovoj kugli zemaljskoj. Spomenimo samo Kinu. Našavši se u tom dalekom kraju kušao je tražiti ono što nam je svima zajedničko, prepoznavao jednostavno znakove ljudskosti.

Mnogobrojni suvremeni događaji također su spomenuti u ovoj knjizi. Globalizacija i amerikanizacija, kapitalizam i neokolonijalizam nisu prošli neokrznuti. Pjesnik je svjestan da se ove povijesne mijene ne mogu izbjeći. No, on ih ne prihvaća slijepo, nego ih vrjednuje i ukazuje na njihove pogubne i loše strane.

Pri gradbi pjesama obilato su rabljena stilska sredstva satira, ironija i groteska. Ponekada i pretjerano, kadšto neukusno, osobito kad se radi o religioznim motivima. Htijući se narugati svemu oko sebe, pjesnik je htio sebe i druge osloboditi od spona određenih ličnosti i pojava.

Razigranost i nepristajanje na nagodbu krasi, dakle, ovu knjigu pjesama. Dobrodošao je to stav, ne samo u pjesništvu, nego i uopće u životu.

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 9. srpnja 2007., 21.00 – 21.45

Osobno