Print Friendly, PDF & Email

Rade Jarak, Duša od krumpira, Fraktura, Zagreb, 2005.

Doživjeli smo preispitivanje statusa bojovnika iz Domovinskog rata, ali još nismo doživjeli preispitivanje statusa boraca iz II. svj. rata. A bilo bi to potrebno. Oni prvi oslobađali su domovinu, ovi drugi išli su za crvenom zvijezdom pa ma gdje se ona skrasila. Kako su to išli, između ostaloga pokazuje nam i ovaj najnoviji roman Rade Jarka.

U središtu zbivanja jedna je dubrovačka obitelj u jesen 1949. Uspjela se othrvati svim događajima i ostati na okupu. Puno je tomu doprinio nekadašnji najamnik, a sada partizanski admiral Alberto Bolanča koji se zaljubio u ljepuškastu Petrunjelu i njome se oženio. Mirko Bradarić, 19-godišnjak, koji postupkom struje svijesti opisuje događaje, nije uvjeren da ga je voljela, ali bila su takva vremena. Važno je da otac nije u zatvoru, da imaju što jesti. Ovaj mir prekida Mile Močibob. Oca su mu, vlasnika nekoliko dućana, ubili partizani, on je bio u zatvoru kamo ga je otpravio Bolanča, budući da je bio u domobranima. Ali, Mile se preodgojio, na tečaju koji je trajao tri mjeseca, kako reče. Mirko prati događaje tijekom dana i razmišlja o mnogo čemu povezanom s ovima osobama, a time i čitavog grada Dubrovnika. U nekim podrobnostima mogao je biti i kraći da bi nam time dao još više njih, no, sve u svemu dobro je ocrtao tadašnje vrijeme, »revoluciju« koja pljačka po Dubrovniku, izgladnjuje narod, muči i zatvara, strijelja na Daksi, ugoni strah u kosti... A »crne marice« često stižu pred noć, kao u slučaju admirala, njihovog, Alberta Bolanče, obično u rana jutra, ponekada i u podne. Sumrak je pao nad Dubrovnik i Jarak ima smjelosti to priznati.

Otkad je revolucija 2000 ponovno zasjela u Hrvatskoj, otkad su generali u Haagu, ovo nije književnost o kojoj se mnogo govori. O njoj se šuti. »Crne marice« znaju ponovno obavljati svoj posao. Međutim, narod zna i čeka da sve prođe. Hrabri i sposobni o tome i pišu. Rade Jarak obavio je dobar posao. Na pravi način progovorio je o jednom zlosretnom vremenu koje bi se, podmuklo puzeći, ponovno htjelo vratiti.

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 4. lipnja 2007., 21.00 – 21.45

Osobno