Print Friendly, PDF & Email

Josip Pavičić, Gluho kolo, Naklada Pavičić, Zagreb, 2015.

Naša je stvarnost takva kakva jest. Možemo od nje dignuti ruke, a možemo se i pametno postaviti. Josip Pavičić priklonio se ovoj drugoj inačici i na kraju balade podario nam izvrsno publicističko štivo.

Kako objašnjava, sve je počelo pozivom redakcije Večernjeg lista 2005. na poticaj negdašnjeg kolege Milana Ivkošića. Trajalo je sedam godina i prestalo iznenada, kao što je iznenada i počelo. Valjda im više nije odgovarao britki i slobodni stil koji je, uobičajeno, njegovao Josip Pavičić. Tako nastala i tako ugašena rubrika zvala se Hrvatska gibanica.

Mogli bismo reći da nema teme koje se Pavičić nije dotakao. Češljao je ponajvećma hrvatsku stvarnost da bismo bolje razumjeli prošlost i pripremili se za budućnost. Nema tu rukavica, ali ni isprazne agresivnosti koju njeguju u velikoj mjeri oni iz naših kolonijalnih medija. Ironijom i samoironijom ulazi u srž stvari i razotkriva njihovu bit. Načitan i blagoglagoljiv stvara svijet drukčiji od onoga što nam ga obično poslužuju.

Sve doneseno u knjizi, a tu je preko 600 stranica, podijelio je u 4 poglavlja: Disanje, Šum, Koraci i Tišina. Nije bilo neke velike potrebe za njima jer se tekstovi redaju kronološki i nisu pisani tematski, ali pisac očito njima želi ukazati na svoj i na naš hod ovom zemljom. Na to ga je nadahnuo početak i kraj pisanja za Večernji list. Trajalo je koliko je trajalo, a on je iskoristio svoje vrijeme.

Za lakše razumijevanje svega donesenoga potrebno je pročitati Predgovor. U njemu Pavičić razlaže svoje političko mišljenje govoreći o tri Hrvatske: onoj sadržanoj u pojmu Republika Hrvatska, onoj koja naginje k ustaštvu i onoj koja naginje k jugoslavenstvu. Ne treba pogađati kojoj se priklanja. Govoreći o njima govori i o svome publicističkom radu i životu kakav je živio. Zbog toga kaže da mu je ovo najvažnija knjiga, gledajući s njegove subjektivne strane. Konačno je mogao progovoriti onakav kakav jest. Koga se sve doticao možemo na kraju vidjeti u opširnom imenskom i predmetnom kazalu.

Poput ličkog gluhog kola, odakle i naziv ovog djela, Pavičićeve su riječi odjeknule u hrvatskoj zbilji. Tko ga je čuo? Vjerujem mnogi na raznim stranama, a i ovo je jedan prilog svemu tomu. Sve sporedno stavljeno je na stranu, a pred očima i osjetilima ostala nam je bit. U kolu: bat koraka, zveket nakita, ljudsko disanje. Ovdje: život kakav jest.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 1. ožujka 2017.; hrsvijet.net, 1. ožujka 2017.

Osobno