Print Friendly, PDF & Email

Miroslav Međimorec, Kostino pismo, AGM, Zagreb, 2014.

On je proslavljeni redatelj i pisac. Naizgled čovjek kojemu je žlica upala u med. Ali nažalost nije tako. Namučio se doći do svega toga. Dvije su mu stvari označile život: režiranje »Svrhe od slobode« na Dubrovačkim igrama 1971. i odlazak u Domovinski rat 1991. Iako mu je predstava doživjela sjajan uspjeh, kazališna vrata bila su mu zalupljena pred nosom. Živnuo jugokomunizam i poklopio ga svojom težinom. Domovinski rat učinio ga je visokim časnikom HV-a, djelatnikom HIS-a, veleposlanikom... Međutim, ponovno su ga se dočepali neojugokomunisti i izbacili naizgled van. Sada je u mirovini, ali se ne predaje, unatoč blatnjavosti puta kojim čovjek treba ići.

Ovaj kratki presjek Međimurčeva života ključ je za čitanje Kostina pisma. Međimorec je uvijek bio umjetnik i uvijek bio na strani svoje domovine. U knjizi se to jasno vidi. Piše je potaknut stanjem svoje majke. Na bolesničkoj je postelji, u nekom svom svijetu, malo čega se sjeća. A on bi tako htio još mnogo toga čuti od nje. Da se ne bi i njemu isto dogodilo, uzima pero u ruke i piše. Priča nam o svijetu koji smo prošli, o posljedicama koje je on ostavio na tako tankoćutna bića kao što su umjetnici. Još mladom i neiskusnom priliku mu je dao profesor i dekan Kosta Spaić. Saopćuje mu to u pismu koje mu stiže na adresu Akademije dramskih umjetnosti. Uručuje mu ga vratar kojega je postavila Partija da pazi na te nadobudne umjetnike kojima nije vjerovati. A on, taj umjetnik, boji se da to nije slučajno pismo od Udbe, poziv na informativni razgovor i suradnju. Ta nije prvi kojemu bi tako nešto stiglo.

Pisac, iako je ovo memoarska proza, vješto vodi radnju. Sve se ponekada doima kao dobar roman. Pročitao je pismo, napravio predstavu, doživio uspjeh, doživio odmak. Partija je bila bijesna. A on je bio ljut na Kostu Spaića. U sve ga je uvalio, zbog čega ga ne podrži? Kad je Spaić devedesetih uputio javnosti otvoreno pismo, shvatio je. Svatko je onih olovnih godina imao svoju muku i snalazio se kako je mogao. Početkom Domovinskog rata vidjelo se tko je ostao na pravoj strani unatoč svemu.

Osim što nam je pred oči iznio neke proslavljene likove iz svoga naraštaja, Međimorec naoko usput i sjajno ocrtava tadanje društvene prilike. Dobro će to doći onima koji sve to nisu zapamtili da ih njihovi nasljednici ne prevare.

Da, živjeli smo u neljudsko, zločinačko vrijeme. Ali smo sve pobijedili. Namrijela nam je to naša ljudskost i pouzdanje u Boga. Dok prolazimo, psi slobodno mogu lajati.

Miljenko Stojić

hrsvijet.net, 7. rujna 2016.; glasbrotnja.net, 8. rujna 2016.

Osobno