Živko Ključe, Majci Božjoj, Kraljici Hrvata, Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti – Festival dalmatinskih klapa, Opuzen – Omiš, 2018.
Držeći u rukama ovo Ključino djelo, primjećujemo da se ono poglavito može čitati na dvije razine, kojima treba pridodati čak i treću. Prva razina je ona duhovna, odnos prema Mariji u hrvatskom narodu. A taj odnos ovdje se događa kroz glazbu, što je ta druga razina iščitavanja. No, Ključe je sve ukrasio i glagoljicom te time ulazimo u treću razinu iščitavanja koju bismo mogli nazvati tradicijskom. Očito slojevito djelo, kao što je slojevita i naša povijest.
A ona je bila teška, znamo to dobro. Gledajući ljudski trebao nas je zamesti povijesni vjetar, ali nije. Ispriječila mu se Blažena Djevica Marija (BDM) koju smo zbog toga prozvali »fidelissima advocata Croatiae« (najvjernija odvjetnica Hrvatske) i »Kraljica Hrvata«. Nije onda čudno da joj je vjerni hrvatski puk posvetio preko tisuću kapelica i crkava te desetak katedrala. Mogli bismo jednostavno zaključiti da je hrvatsko katoličko ozračje velikim dijelom marijansko.
Poći nam je malo u povijest. Još su se prvi hrvatski knezovi i kraljevi isticali velikim poštovanjem prema BDM. U tvarnom pogledu, istina, od svega toga nije puno ostalo. Danas se sjećamo prelijepe Marijine crkve, zadužbine kralja Zvonimira. Na završi ograde pred oltarom stajao je Marijin lik. Okrenuta puku raskriljenih ruku poput majke dijelila je milostivo darove. Danas ju spominjemo kao Pralik Gospe Velikoga Zavjeta iz Biskupije kod Knina. Ujedno je to i najstarija slika u našim krajevima, uklesana u kamen više slikarski nego kiparski. Seže sve tamo negdje do 1050. svjedočeći našu vjernost Bogu i BDM.
Gospino štovanje kroz našu povijest velikom su revnošću podržavali i širili redovnici kao što su pavlini, franjevci, dominikanci, isusovci... Zaslužni su za podizanje velikih svetišta u znak BDM, za uvođenje molitve krunice u hrvatske obitelji, za odgoj hrvatske mladeži na zasadama marijanske pobožnosti. Nije onda čudno da je zagrebački nadbiskup Antun Bauer 1935. u Mariji Bistrici okrunio čudotvorni kip Marijin i Malog Isusa zlatnim krunama proglasivši Majku Božju Kraljicom Hrvata.
Nemamo nažalost posebnih podataka kako se prema Majci Božjoj odnosila posljednja hrvatska bosanska kraljica bl. Katarina Kosača Kotromanić, što bi nam zacijelo bilo vrlo značajno i što bi obogatilo naš duhovni i kulturni život. Po onome kako je živjela i kako je umrla možemo zaključiti da joj je Gospa bila utjeha u teškom životu nakon gubitka muža i bjekstva iz Bosne. A prije toga gradila je crkve, darivala ih, da bi se u izbjeglištvu u Rimu kao franjevačka trećoredica skrasila uz franjevačku crkvu Araceli. Tu je kao zakonita posljednja vladarica ostavila svoje hrvatsko bosansko kraljevstvo papi. Živjela je, dakle, sa svojom Gospom i k njoj se blaženo preselila.
Nakon što je turska sila pod Bečom 1683. doživjela poraz jača pobožnost prema BDM posebno oko svetišta. U tim godinama pavlin Nikola Bender naglasio je kako je Hrvatska prava kraljevina Marijina i pod zaštitom Marijinom jer je narod njoj privrženiji nego u drugim zemljama. Taj zanos odrazit će se i u raznim zaključcima Hrvatskog sabora. Tako je 1687. Hrvatski sabor prihvatio odluku zagrebačke sinode i uveo post uoči blagdana Bezgrješnog začeća Marijina da bi ona čuvala hrvatski narod. Nije onda čudna slavna sinjska epopeja koja još i danas živi čašćenjem Gospe Sinjske (donesene zapravo iz Rame) i u Sinjskoj alci. Puk zna tko ga čuva i brani, dok su političari lutali, naročito u jugokomunističko vrijeme.
Sve se odrazilo i u hrvatskoj pjesničkoj tradiciji. Naročito nam je poznata »Šibenska molitva« iz 14 st. te »U se vrime godišća«. Možda se upravo u hrvatskom pjesništvu najbolje zrcali Marijino štovanje, jer je ono najzgusnutiji izraz i pojedinačne i zajedničke duševnosti. Znao je to Marko Marulić, otac hrvatske književnosti, i mnogi drugi pisci poslije njega. Gotovo da nema pjesnika koji nije progovorio o BDM.
Ona je pokretala i pokreće događaje u hrvatskom narodu i u suvremeno vrijeme. Sjetimo se najprije veličanstvene proslave 13 stoljeća naše krštenosti. U Solinu se 12. rujna 1976. okupilo preko sto tisuća vjernika, desetak kardinala, pedesetak (nad)biskupa, oko tisuću svećenika u tijeku Marijanske godine. Jugokomunističke vlasti jednostavno su zanijemile. Veliki Pralik Gospina zavjeta progovorio je i vjerskim i domoljubnim zanosom. Hudom jugokomunizmu rekli smo u lice kome pripadamo. Isto su to u svetištu Uznesenja BDM na Širokom Brijegu iz godine u godinu uporno činili desetci tisuća mladih. Nakon toga rodiše se znani događaji u župi Međugorje. Postadosmo središte svijeta. Ljudi sa svih strana počeše dolaziti da tu promijene svoj život. Divili su se našoj vjeri i našoj gostoljubivosti. Sve ne pokvari i krvavi Domovinski rat. Naši bojovnici staviše krunice oko vrata i otiđoše u boj s daleko nadmoćnijim neprijateljem. Pobijediše, podrazumijeva se. Bi tako i u nedavnoj borbi za definiciju braka u hrvatskom narodu kao zajednice između muškarca i žene. Opet je krunica bila u prvom planu.
Valja svakako primijetiti i da ovo djelo, u skladu sa svim rečenim, ima i posvetu izraslu iz srca puka: »Mučenicima, 66-orici hercegovačkih franjevaca. Htjedoše ih izbrisati iz povijesti, a zapravo ih jače utisnuše u naše srce.« Mudro je bilo staviti ovu posvetu jer su nas ti pobijeni učili vjeri, učili biti ljudima. A to je ono najvažnije u životu.
Zaključimo kratko. Marija je Hrvate zaista sačuvala. Vodila ih je kroz nevolje, kao što je Jahve vodio Židove kroz pustinju. Bila je u njima začetak i putokaz novoga svijeta, nove uljudbe ljubavi. Od svoga pokrštenja Hrvati su upijali majčinski osjećaj za sve ljude koji ih je odvraćao od mržnje a priklanjao mirotvorstvu, čak i onda kada su se mačem morali braniti od neprijatelja. Nije stoga čudno da odolijevaju unatoč svim burama i olujama. Tako jasno to pokazuje i ovo izvrsno djelo.
Miljenko Stojić
Živko Ključe, Majci Božjoj, Kraljici Hrvata, Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti – Festival dalmatinskih klapa, Opuzen – Omiš, 2018., str. 5.; Predstavljanje, Široki Brijeg, 25. listopada 2018.; Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 31. listopada 2018.