fra Slavko Barbarić, Postite srcem, Informativni centar »Mir« Međugorje, Međugorje, 2000.
Fra Slavko Barbarić izuzetno je poznat među širokim čitateljstvom diljem kugle zemaljske. Računa se da su mu knjige prevedene na više od dvadeset svjetskih jezika i prodane u milijunima primjeraka. Što bi samo dao neki naš »svjetski« pisac kad bi se mogao pohvaliti nečim sličnim! No, ne može unatoč svim pristajanjima uz ovu ili onu ideologiju, ovog ili onog moćnika. Fra Slavko to naprotiv nije radio. Ono uz što je on pristajao jest »srce«, pojam koji se nalazi u naslovu svake njegove knjige. I, uspio je.
Knjige su mu neprestano bile izazov. Iskakale su iz uobičajenog načina mišljenja i ponašanja. Tako i ova posljednja, Postite srcem. Hrabro se dotaknuo teme o kojoj se malo govori čak i tamo gdje je nastala, a kamo li na drugim mjestima. Post kao pojam jednostavno je iščezao iz našega poimanja svijeta. O njemu govore samo liječnici u sklopu liječenja tjelesnih poremećaja ili promicatelji ljepote i tjelesne savršenosti. Na tome i ostaju. Fra Slavko svemu tome prilazi s druge strane. Post je za njega ponajprije duševni pojam, a tek poslije toga njegovi se učinci odražavaju i na naše tijelo.
Prostor u kojemu nastaju sva djela fra Slavka Barbarića, pa tako i ova knjiga, jest djelovanje Kraljice mira preko ukazanja u župi Međugorje. Zanesen je tim ukazanjem i duboko u njega uvjeren, ali ne samo svojim razumom već i svojim srcem. Daje prednost, dakle, životnoj cjelovitosti, a ne rascjepkanosti. Dane i noći provodi u razmišljanju o svemu tome nastojeći svojim životom što bolje odgovoriti na svoje zaključke. Ti njegovi odgovori jesu doprinos zdravom čovjekovu životu. Ne treba mu ni alkoholna opijenost, ni razočaranje, ni besmisao da bi uspio progovoriti drugome. On govori iz čistoće koju pronalazi u svome i u srcu drugih zahvaljujući mudrim riječima Kraljice mira. Pritom se čak ni ne smatra piscem, iako to po svemu jest. On je izraziti pisac religiozne literature, namjerno ne kažem duhovne, budući da su sva velika i dobra djela duhovna ne morajući u isto vrijeme biti religiozna. To mu donosi određene okvire kojih se dosljedno pridržava, kao uostalom i svi drugi pisci na ostalim poljima. Naravno da ih pokušava rušiti, ali samo toliko koliko je potrebno da bolje objasni što hoće i da ne naškodi cjelini. Zbog toga se u knjizi Postite srcem dotiče i književnika, i filozofa, i športaša, i radnika, i svećenika, i... Dokazuje da su svi oni u službi D(d)uha, bez obzira rabili veliko ili malo slovo.
Knjiga Postite srcem nije pisana samo kao razmišljanje o postu, nego ujedno i kao priručnik za onoga tko bi se želio zaputiti tim putom. Započinje navođenjem riječi Kraljice mira, da bi se potom rascvjetavala prikazom posta u Svetom pismu, katekizmu Katoličke crkve, postom u životu svetaca. Što je prirodnije nego da se nakon toga prijeđe na razradu stvarnog provođenja posta i donošenja iskustava zadobivenih njegovim provođenjem. Kao neka vrsta pogovora donesene su riječi kardinala Josepha Ratzingera o postu. Naravno da nije zaboravljen ni post kod drugih religija. Time ova knjiga ima i svoju ekumensku protegu što je sasvim u skladu s onim što iz dana u dan navješćuje Kraljica mira.
Svi oni koji svjesno ili nesvjesno na svijet oko nas gledaju potrošačkim očima, odmahnut će rukom na spomen ove knjige. I prevarit će se. Slijedimo li upute ove knjige ona će nas učiniti i materijalno bogatima. »Nijedan se kilogram ne dobiva slučajno. Za nj se mora svakodnevno teško raditi. Mnogo se mora pojesti da bi čovjek dobio kilogram više. Mora se redovito jesti: doručak, ručak i večera i opet nešto između obroka. Da bi čovjek mogao dobiti mnogo kila, mora dakle mnogo jesti. Da bi mogao mnogo jesti, mora mnogo pripremiti. Da bi mogao mnogo pripremiti, mora mnogo kupiti. Da bi mogao mnogo kupiti, mora imati novaca, a da može imati novaca mora raditi i zaraditi taj novac. I na koncu dobiva na težini, gubi lijepu figuru i lakše obolijeva. Kad oboli, mora tražiti kliniku, a terapija u klinici se skupo plaća. Dogodi se da čovjeka mnogo košta da dobije kilograme, a onda ni terapija nije budzašto. Tako čovjek postane bolestan i siromašan.« (str. 201). Da, da, bolestan i siromašan. A trebalo je samo malo pripaziti, uskratiti si ono što je nepotrebno. No, tko o tome govori u potrošačkom društvu. Kada bi o tome govorio, onda toga društva uopće ne bi ni bilo. Živjeli bismo u društvu u kojemu bi nejači pomagao drugome, društvu u kojemu bi se osjećala ljudska ljubav i bratstvo. Istina, s pozornice bi sišli raznorazni napuhani skorojevići, prevaranti i gulikože, ali zar to ne bi bilo dobro po sve nas?
Fra Slavko ovom knjigom nikoga ne napada i zato je ona nježna. Ako i izaziva, onda je to izazivanje na zdravoj osnovi. Mari li netko za to u današnjoj uzavreloj hrvatskoj stvarnosti? Na prvi pogled malo tko. Hrvatski je čovjek gladan i samim time dobro zna što je to post. Međutim, isti taj čovjek neprestano hrli u župu Međugorje želeći čuti što mu to prenosi Kraljica mira. Dobro zna da mu Bog nije kriv za današnje poteškoće, već neki drugi mali bogovi, kako domaći, tako i oni sa strane. Dobro on, dakle, prima fra Slavkovu knjigu i ne shvaća je kao uvredu. Namjesto toga uvredom shvaća riječi raznoraznih domaćih i tuđih silnika. No, podnijet će on to već nekako kao što je mnogo toga u životu podnio na svojim leđima. Post i molitva jesu putovi koji nas čine spremnima na sve izazove. Onoga tko to shvaća nikakve poteškoće ne mogu uništiti, mogu ga učiniti samo još jačim. Davno je Kraljica mira rekla da se molitvom i ratovi mogu zaustaviti. Je li to za nas samo još jedan u nizu promašenih izričaja ili je uistinu tako? Vremena su teška. Ova bi ih knjiga htjela razbistriti i učiniti lakšima. Već je pobrala veliki uspjeh. Mnogi su je pročitali i neprestano je traže, iako se o njoj do sada malo napisalo. No, to više govori o nekima drugima, a ne o njoj samoj. Jedanput će se i to promijeniti. Sve prolazi, rekli bi mudri ljudi.
Miljenko Stojić
Slobodna Dalmacija, LVII, 18033, Split, 3. travnja 2001., Forum, str. 3.