Print Friendly, PDF & Email

Tomislav Krolo, Hrvatski politički emigrant, 1941. – 1991., Vlastita naklada, Zagreb, 2009.

Boško Buha je bio... Znate već kako to ide. A tko je Tomislav Krolo? Ne, ne uspoređujem ih i ne vrijeđam Krolu. Buha je uostalom bio bombaš, a Krolo, smijem li tako reći, naš, hrvatski borac za slobodu. Prvog su slavili u školama i ostalim različitim mjestima, dok je drugi do početka devedesetih godina prošlog stoljeća bio »neprijateljski element«. Sada se sve promijenilo, osim što se i dalje ne zna tko je Krolo, a zna se tko je Buha. Nastoje zaustaviti vrijeme, dokle, vidjet ćemo.

Krolo je jedan od stotine tisuća Hrvata koji je morao tražiti kruha preko granice. Rodio se u skroz nezgodno vrijeme, 1941., neki iz obitelji ginuli su mu u domobranima i ustašama i to »novo, pravedno društvo«, nije moglo zaboraviti. Za svaki slučaj izrešetali su mu brata nabojima iz samokresa, ali preživio je ostavši čitav život prikovan uz invalidska kolica. Ugledavši krivca Tomislav Krolo i brat mu navališe na njega i njegova druga koji odmah pobježe i vrati se s odredom milicije. Zna se tko je na kraju izvukao deblji kraj. Tomislav je zbog svega, uspjevši ostati živ, morao bježati preko granice. Nakon svih muka postao je uspješan poslovni čovjek u Njemačkoj. Ali nikada nije zaboravljao svoju domovinu. Uključio se u Hrvatski narodni odbor i kroz njega nastojao pomoći hrvatsku borbu za slobodu.

Prvo, dakle, poglavlje Kroline knjige opis je njegova bijega iz komunističkog raja. Ne zadržava se previše na tome nego odmah prelazi na govor o iseljavaju iz Hrvatske poslije Drugog svjetskog rata. Očito je da ne želi sebe, nego hrvatsku stvar staviti na prvo mjesto. Zbog toga poslije raščlanjuje hrvatske političke organizacije u iseljeništvu, kao Hrvatski narodni odbor i Hrvatski oslobodilački pokret. Govori i o hrvatskoj političkoj emigraciji te proslavi Desetog travnja 1941. kao Dana državnosti. Sve to nije moglo ostati nezapaženo u bivšoj državi pa ona vrlo demokratski organizira ubojstva, atentate i otmice hrvatskih emigranata. Padom komunizma otvara se put prema neovisnoj slobodnoj Hrvatskoj. Krolo se objeručke u njega uključuje.

Ovako ukratko prepričan sadržaj knjige zanimljiv je i za filmsku priču, kamo li ne za upoznavanje hrvatske povijesti koja je trajala usporedno s onom u domovini. U to vrijeme ona je bila najslobodnija. Njezini nositelji nisu se pitali što domovina može učiniti za mene, nego što ja mogu učiniti za svoju domovinu. Krolo to više puta s pravom spominje u ovoj svojoj knjizi. Ujedno je to bio izvor nesporazuma prilikom povratka iseljenih Hrvata u domovinu. Umjesto braće koja se vesele njihovu povratku dočekala su ih braća koja pitaju zbog čega se vraćaju. I traje to do danas iz raznih razloga.

Ono što nikako nisam uspio odgonetnuti do kraja jest tko je knjigu napisao. Iz svega proizlazi, a tako je i navedeno, da je to Tomislav Krolo. Međutim, uz to su kao priređivači navedeni dr. Ivan Čizmić i Marin Sopta, prof. Ni s naslovom nije sve najjasnije. Govori li se ovdje o Tomislavu Kroli ili općenito o hrvatskom političkom emigrantu? Šteta zbog ovih nejasnoća, jer je knjiga inače dobrodošla građa za izučavanje tih stranica naše hrvatske povijesti. I sam se Krolo nada da će potaknuti druge da i oni nešto napišu. A on je govoreći o sebi, govorio o hrvatskoj borbi i to se stalno isprepliće kroz čitavo ovo djelo. Nisu to bila lagana vremena, ali su bila slavna.

Potrebno je čitati ovakva i slična djela da bismo što prije iz svoje svijesti uklonili naplavine što ih je tamo ostavilo komunističko vrijeme. Njihovi junaci, uz ostalo, nikada nisu imali niti će imati crtu ljudskosti koju su imali Krolo i slični. Zbog toga i jesu propali, a ovi drugi ostaju. Vidjet će se to još bolje kad protekne još malo vremena i oslabe sve laži što su poput more pritiskle hrvatski puk. Hvala Bogu već je prodisao, ali tek početkom teških i slavnih devedesetih pod vodstvom dr. Franje Tuđmana.

Miljenko Stojić

 Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 7. veljače 2011.; hrsvijet.net, 7. veljače 2011.

Osobno