Print Friendly, PDF & Email

Mladen Lojkić, U klopci demona, Vlastita naklada, Zagreb, 2009.

Pisac ove zanimljive knjige U klopci demona poznat je po njezinim prethodnicama: Vladari svijeta i Kletva kralja Zvonimira koje su proglašene i uspješnicama. Ni ova ne zaostaje za njima, a dokle će stići vidjet ćemo.

Zajednička poveznica svih ovih knjiga jesu teme o kojima se malo govori, a posebno ne na način kako to Lojkić čini. Bez dlake na jeziku naziva pojave i stvari imenom za koji misli da im je najprimjerenije. Zbog toga čitatelj često ostaje začuđen i upita se može li to zaista tako biti? Naznačimo kratko da je u prvoj spomenutoj knjizi obradio zakulisna društva koja nastoje vladati ovim svijetom, u drugoj je otišao daleko u hrvatsku povijest, bolje rečeno protegnuo je tamo kamo je drugi nipošto ne smještaju. Ovom, pak, knjigom zadire duboko u duhovni život svih nas na ovoj kugli zemaljskoj.

Velike, dakle, teme, kakvi su zaključci? Idemo to malo pokušati vidjeti.

Lojkić svu tematiku knjige smješta u četiri poglavlja. Da ne bi bilo zabune prije njih donosi tzv. proslovni sažetak. Kad ga se pročita, jasno nam je što on to i kako zastupa. Sve ostalo poslije toga jest samo razrada i ništa više.

Prvo poglavlje kreće još tamo od Adama i Eve. Pisac nam pokušava reći kako i zašto je došlo do pojave palih anđela i kako je zlo krenulo kroz povijest. Babilonski toranj drži Luciferovim prijestoljem, a velik broj religija naziva Sotoninim poraženim religijama. Govor nastavlja obrađivanjem istočnjačkih poganskih religija, Zarathuštranizma i Judaizma. Drugo je poglavlje obrada bijesa pobijeđenog Sotone pa tu spominje pavlinizam, hereze među kršćanima i Sotonine kušnje početkom Srednjeg vijeka. Za nas danas zacijelo su najzanimljivija zadnja dva poglavlja. Najprije je obradio Srednji vijek u kojem se pojavila hereza templarskih vitezova, vođena istraga protiv heretika te nastupila gibanja koja su dovela do Novog vijeka. A onda nastupaju Luciferovi svjetlonoše, stoljeće đavolje histerije, harmonija okultizma i ateizma da bi sve završilo u sljepariji demona suvremenog doba.

Možemo se ili ne složiti s ovakvim postavljanjem stvari. Međutim, nedvojbeno je da zlo postoji i da nastoji pobijediti dobro. Ako tako gledamo stvari, onda možemo reći da je ono posvuda. Nakon čitanja Lojkićeve knjige, naime, možemo doći u napast pomisliti da je zlo svenazočno, što on zacijelo nije imao namjeru reći. Taj dojam se stječe zbog toga što je premalo govora o dobrim stranama pojedinih ljudi i pokreta kroz povijest. Nije sve tako crno, kako izgleda na prvi pogled. Puno toga ljudi su počeli s dobrim namjerama, ali se zlo umiješalo i uspjelo pokvariti određeni dio. Uzmimo za primjer samo Srednji vijek. Crkva je sve imala u rukama i trebalo je sve cvjetati. Mnogo i jest. Međutim, najprije se zlo umiješalo u crkvene strukture, nakon toga umiješalo se u one društvene koje su, naučivši se mnogo toga od Crkve, počele tražiti svoje mjesto pod suncem. To je zacijelo opravdano, ali smjer kamo je sve otišlo nešto je sasvim drugo. Dobili smo, i tu se slažem s Lojkićem, suvremeno vrijeme koje je sve drugo nego suvremeno, odnosno pozitivan korak naprijed.

Lojkićeva knjiga nagoni na razmišljanje. Između ostaloga nas podsjeća da svijet nije onakav kakvog nam ga svakog dana prikazuju posredstvom javnih glasila. Mnogo je toga skriveno iza zavjese. Tajna društva cvjetaju kao gljive poslije kiše. Samo čovjek ispunjen Duhom Svetim može shvatiti o čemu se tu radi i iz svega izići kao pobjednik. Isplati se, dakle, pročitati i ovu Lojkićevu knjigu.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 21. veljače 2011.; hrsvijet.net, 21. veljače 2011.

Osobno