Print Friendly, PDF & Email

Ayaan Hirsi Ali, Nomatkinja, Naklada Ljevak, Zagreb, 2010.

Dok ovih dana bjesne pobune u raznim arapskim zemljama, ova knjiga može nam dati mnoge odgovore. Istina, nije tako zamišljena, ali jest kao dubinski krik za slobodom. Na stranu sve obavještajne i ine igre, to je ujedno ono što je pokrenulo sve ove pobune. Svi smo rođeni jednaki i tko je protiv toga krši temeljno ljudsko pravo.

Nije Ayaan Hirsi Ali bilo lako doći do iskustava o kojima govori i misli koje izlaže. Putovala je ne samo kroz prostor, nego i kroz uljudbe. Odrasla je u islamskom afričkom okruženju, stjecanjem punoljetnosti pobjegla u Europu, a odatle pak pobjegla u Ameriku da ne bude ubijena zbog svoga bijega i uloge koju je prihvatila. Otvoreno je progovorila o svome neslaganju s islamskom uljudbom i prednostima one zapadne. A to se ne prašta.

Proslavila se najprije knjigom Nevjernica. Autobiografski je nanizala što se sve s njom događalo tijekom odrastanja i tijekom skrasivanja u Nizozemskoj. Porušila je mnoge mostove za sobom, između ostalih i onaj koji ju je vezao s njezinom islamskom vjerom, uspjela u zapadnjačkom političkom životu, da bi doživjela politički i tjelesni napad na svoj život. Knjigom Nomatkinja navješćuje da se konačno skrasila u svojoj novoj domovini, Americi, i da je potrebno otvoriti islamski um te pomoći useljenicima da se što prije uklope u zapadnjačku kulturu. Očito je i nadalje beskompromisan borac. Mnogi je ne će razumjeti, ali...

U obje spomenute knjige autorica mi ne izgleda toliko ni nevjernica ni nomatkinja, koliko mi izgleda kao tražiteljica. Tražila je najprije slobodu, a kad ju je dobila, bez obzira pod kakvim ograničenjima, počela je tražiti sebe. Mudro je shvatila da se ne može nikome ne pripadati. To ju je nagnalo i na to da u knjizi naviješta i potrebu traženja pomoći od kršćanskih crkava. Ne smeta je što je bezbožkinja i što je mnogi ne razumiju u ovom njezinom potezu. Kuša probuditi to kršćanstvo iz uspavanosti, bolje reći pretjerane obazrivosti. Htjela bi da ljudima ponudi svoju duhovnost, bogatstvo koje posjeduje i tako im pomogne lakše se ukorijeniti. S druge strane kritizira i društvo u kojem živi. Ono nema snage prepoznati ubojstva iz časti i druge stvari nespojive sa zapadnjačkom kulturom. Ipak, Ayaan Hirsi Ali ostaje svoja. Nikamo se ne priklanja, nego uporno traži. Vraća se ponovno podneblju u kojem je odrasla i raščlanjuje ga, ne iz mržnje, već iz ljubavi da mu pomogne progledati kako je i ona progledala. Zbog toga na samom početku knjige ponovno govori o svojoj obitelji i njezinom snalaženju u ova suvremena vremena. Nisu svi ostali u Somaliji, ima ih i na Zapadu, međutim pitanje je u kojoj uljudbi oni zapravo žive?

Os oko kojeg se vrti sadašnji autoričin život i razmišljanje tzv. je prosvjetiteljstvo. Ona ga razumije kao pokret koji je čovjeka naučio misliti i ščepati slobodu. Doveo ju je do toga da odbaci svoju i bilo koju drugu vjeru te povjeruje samo u ljubav prema čovjeku. Kad umremo više ništa nema, ali do tog trenutka trebamo se ostvariti kao ljudi. Očito da njezino razumijevanje zapadne uljudbe još treba rasti. Prosvjetiteljstvo je ustvari sumrak ljudskog roda. Nastavi li autorica iskreno tražiti kao do sada doći će i do ovakvih i sličnih misli. Trebamo joj poželjeti uspješan put.

Ayaan Hirsi Ali pokrenula je i pokreće velika pitanja koja imaju odjeka u stotinama milijuna ljudi. Točno je u podnaslovu knjige rekla da je sve ovo njezino osobno putovanje kroz sukob uljudbi. Njezina je misao da sve treba proći u miru, onako kako se sukobi rješavaju u demokraciji. Hoće li proći, ako isključimo Boga iz svega i ne dadnemo ljudima odgovor zbog čega bi se trebali tako ponašati? Previše dotaknutih pitanja i previše teških odgovora. Ponovimo samo misli s početka. Svi smo rođeni jednaki i svi imamo pravo na slobodu. Iz toga će proizići svi naši odgovori.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 11. travnja 2011.; hrsvijet.net, 11. travnja 2011.

Osobno