OTISKIVANJE

Print Friendly, PDF & Email

Darko Juka, Usud tišine, Gral, Široki Brijeg, 2005.

Teško je ploviti. Dobro to znaju mornari sa širokih mora, ali unatoč tome i nadalje plove. Znaju to i pjesnici, samo je njihova plovidba nešto drugačijim valovima. No, i ona je zahtjevna i traži usredotočenje. Kako se u svemu tomu snalazi pjesnik i novinar Darko Juka?

Napisao je još jednu zbirku pjesama. Zbirka »Sjetni tragovi« izišla je, naime, 2003. u vlastitoj nakladi. Nije promijenio smjer svoje plovidbe, jedino je ona postala žešćom i prepoznatljivijom. Promatra svijet oko sebe i traži odgovore na razna iskrsla pitanja. A taj svijet nije jednoznačan, lako shvatljiv. Juka mu se ne predaje bespomoćno. Kuša ga pripitomiti, učiniti svojim. Naravno da to nije lako, da se u čovjekovu dušu zbog svega viđenog i proživljenog zna uvući sjeta i pitanje kamo sada. U Jukinom pjesništvu oni se neprestano vraćaju. On se neprestano trza i tako nastaje pjesma za pjesmom. Svakako je to jedan od razloga zbog čega svoje pjesme označava mjestom i nadnevkom nastajanja. Doživljava ih kao svoj osobni, lirski dnevnik. Hoće li tako činiti i u budućnosti, vidjet ćemo. Književna plovidba ima svoje zakone i zahtijeva da se ponekada nečega i odreknemo, odnosno da krenemo utabanijim putom. Svakako nije ovo govor da Juka prestane biti osoban, tada ne bi bilo ni pjesme, nego samo razmišljanje o tomu da u onomu što se naziva književnost postoji ne samo pisac, već i čitatelj.

Opširnije...

ŠIPCI SU CVALI, IAKO JE BILA ZIMA

Print Friendly, PDF & Email

Zdravko Kordić, Ars poetica Janka Bubala, Naklada DHK HB – Neovisna naklada; Mostar – Zagreb, 2005.

Hrvatska književna kritika prihvatila je fra Janka Bubala kao značajnog suvremenog hrvatskog pjesnika. Dogodilo se to još za komunističkih vremena, i tim je značajnije. Kao franjevac i svećenik nije se uklapao u vladajuću društvenu sliku. No, njegova nadarenost i hrabrost onih koji su se usudili prepoznati ga, skršili su sve prepreke. Progovara kratko Kordić o svemu tomu u kratkom uvodu. Nije pogriješio, dapače. Neljudska komunistička vremena ostavila su velikog traga na fra Janku Bubalu kao čovjeku i kao pjesniku. Svojom nutrinom pripadao je nekamo drugamo, a tijelom je bio vezan za njih. Doprinijelo je to stvaranju naročitog pjesništva satkanog od lirike, filozofije, teologije. Način izražavanja očijukao je s hermetizmom. Pomogao je Bubalu u pjesmi izraziti ono što uistinu hoće, ali u isto vrijeme biti pošteđen od zatvora, odnosno od uskraćivanja daljnjeg pjevanja, pa čak i od lišavanja života. Komunizam se nije šalio, razbibrigom su ga držali samo dokoni salonski ljevičari na Zapadu.

Opširnije...

PROPITKIVANJE

Print Friendly, PDF & Email

Petar Milić Periša,  Stoljeća čekanja, K. Krešimir, Zagreb – Mostar, 2005.

Struji hrvatskog pjesništva, još uvijek bez imena, nastaloj u i poslije Domovinskog rata punim plućima zacijelo pripada i Petar Milić. To je nova hrvatska samosvijest, pokušaj dostojanstveno stati uz bok drugih, uz bok događanja oko nas. Nije lagano, jedni nas još nisu prepoznali, drugi nastoje spriječiti ostvarivanje našega prava po svim poveljama UN i drugih vodećih ustanova. Prijatelji nas primaju otvorenih ruku i žele da naš hod prema našem mjestu što prije završi. Ustrajemo li u svojim naporima jednoga će dana ova naša književnost biti, ako ne veliki doprinos, onda barem velika zanimljivost u europskoj književnosti. Vodili smo nametnuti nam rat i u njemu pobijedili unatoč nesmiljenim otporima raznoraznih sila. Budućnost pripada onome tko joj se bude najviše radovao.

Opširnije...

TAJNA KRUGA

Print Friendly, PDF & Email

Pero Pavlović,  Što pjesnik nosi u torbi, Naklada DHK HB, Mostar, 2005.

Pjesnik Pero Pavlović uporno izgrađuje svoj pjesnički svijet. Ovom knjigom tematski je dosegao vrhunac. U skladu s naslovom »Što pjesnik nosi u torbi« htio je pred čitatelja prostrijeti bogatstvo tema kojima se bavi. Našlo se tu zaista mnogo: zavičajnosti u svome dubljem značenju, strukovnog poznavanja biljnog svijeta, nepatvorene ljubavi prema Domovini, široke otvorenosti prema Bogu, jezika koji je namjerno pomaknut u vremena naših starih... Rekli bismo, zanimljiva i dobro došla pjesnička torba.

Čitajući Pavlovićevo pjesništvo čitatelj će brzo prepoznati da se njegov misaoni svijet kreće u rasponu: čovjek – priroda – Bog. To je krug koji on neprestano uporno nastoji zatvoriti. Kuša se smjestiti u njega, shvatiti ga, upiti mu snagu. Zbog toga njegove pjesme nisu nasilne, mračne, iskorijenjene iz čovjekove žudnje za dobrim i lijepim. One su tople, tihe i blage, s namjerom ići u dubinu i pogoditi srž stvari. Zbog toga Pavlović danas predstavlja samosvojnu pojavu u hrvatskom pjesništvu. Pripada onom krugu hrvatskih pjesnika koji se ne povode za lakoćom življenja i priklanjanja trenutno vladajućem mišljenju, već je svoj i priklanja se onima koji su takvi. To je jamstvo da će njegovo pjesništvo preživjeti ove dane i uliti se u budućnost.

Opširnije...

Osobno