- Detalji
-
Kategorija: Prosudbe (Književnost)
-
Objavljeno: Ponedjeljak, 21 Travanj 2003 21:57
-
Hitova: 1930
Božidar Petrač (uredio), Hrvatska uskrsna lirika. Od Kranjčevića do danas, Naklada Jurčić, Zagreb, 2001.
Vazam ili Uskrs je središnji događaj kršćanske vjere i crkvene godine. Bog je pobijedio smrt i zlo, ali ne samo za sebe, nego i u ime nas. Kršćanin je čovjek koji se nema čega bojati, koji je postigao sve svoje pobjede. Ne znači to da ne će imati poteškoća u životu, to samo znači da ima onaj oslonac na koga se može osloniti u svakom svom trenutku. Hoće li taj oslonac uporabiti na pravi način, na njemu je i ni na kome drugome.
Pjesnici nisu mogli proći zatvorenih očiju pokraj blagdana Vazma. Nisu to mogli ni oni koji su, po vlastitom priznanju, vrlo malo vjerovali ili to nikako nisu činili. Događaj Vazma je suviše velik da bi ga mogli preskočiti, ako ništa drugo onda barem zbog svoje poštenosti. Lijepo to pokazuje Božidar Petrač kroz skupljene pjesme. Počeo je s Kranjčevićem, a završio s najmlađim pjesnicima među nama. Možemo se usprotiviti ili ne ovakvoj postavci, no ona je jasno izrečena. Netko će drugi jednoga dana zacijelo poći od samih početaka naše znane pismenosti i posredovati nam svo to bogatstvo. Bit će to vjerojatno onda kada hrvatska kulturna vlast spozna da je pomaganje neprestano novih oblika kulture koji nas preplavljuju svaki dan, samo bacanje novca, a pomaganje istraživanja i iznošenja onoga dobroga iz naše prošlosti, pravi pogodak. Dotle će dobre knjige izdavati i vrijedne zamisli ostvarivati privrženi i samoprijegorni hrvatski kulturni djelatnici.
Opširnije...
- Detalji
-
Kategorija: Prosudbe (Književnost)
-
Objavljeno: Petak, 14 Srpanj 2000 22:01
-
Hitova: 1420
Pero Pavlović, Kupka svjetlosti, K. Krešimir, Zagreb, 1998.
Nezgodno je u teška i olovna vremena promišljati o pjesništvu, baviti se tako nečim neuhvatljivim, molitvenim u sebi. Čovjek bi radije kriknuo i sve srušio oko sebe.
Pavlović, istina, u svojoj najnovijoj knjizi Kupka svjetlosti ispušta krik, ali ne onaj rušilački. Sabrao je u ovoj knjizi sve ono najbolje što je objelodanio od svoje prve zbirke pjesama 1979. A toga nije malo i nije beznačajno. Kroz svo to skupljeno bogatstvo osjeća se da Pavlović viče u dobrom značenju te riječi, da želi doživjeti sebe kao pojedinca i sebe kao društveno biće na jednom komadiću zemlje što mu ga je Bog jednoga dana poklonio.
Njegov krik je, dakle, izgrađujući. Prisiljava čovjeka odrediti se, tako da Pavlovićev govor ili odbacujemo ili mu se predajemo uživajući u njegovoj snazi, ljepoti i svježini.
Opširnije...