ŽERAVA ISPOD PEPELA

Detalji

Kategorija: Prosudbe (Znanost)

Objavljeno: Ponedjeljak, 30 Kolovoz 2004 17:57

Hitova: 2110

Stjepan Krasić, Pape i hrvatski književni jezik u XVII. stoljeću, Matica hrvatska, Zagreb – Čitluk, 2004.

U životopisu Stjepana Krasića, dominikanca, čitamo da kao znanstvenik provodi dugi niz godina u tuđini, u Rimu. Iz njegova, pak, rada znamo da se nije odnarodio, nego je i dalje ostao svjesnim pripadnikom svoga hrvatskog naroda. To mu je zacijelo pomoglo da je prelistavajući pismohranu nekadašnje Kongregacije za širenje vjere (Congregatio de Propaganda fide), danas Kongregacije za evangelizaciju naroda ili Zbora za širenje vjere u Rimu zapazio ono što drugi nisu: hrvatski se jezik u XVII. st. izučava na svim europskim crkvenim učilištima i sveučilištima, uz bok 5 drugih velikih jezika. Nakon što je objavio ovo svoje otkriće, povijest razvoja hrvatskoga književnog jezika više nikada ne će biti ista.

Opširnije...

VELIKE MALENE PRIČE

Detalji

Kategorija: Prosudbe (Književnost)

Objavljeno: Ponedjeljak, 09 Kolovoz 2004 21:53

Hitova: 1765

Ivan Bor, Malene priče, Matica hrvatska – Naklada Jurčić, Čitluk – Zagreb, 2004.

Dok sam razmišljao što napisati o najnovijoj knjizi Ivana Bora, odnosno Krešimira Šege, kako ću dalje navoditi, pokrenuo se čuvar zaslona na računalu. Lišće upada u čistu bistru vodu i plovi svojim putom. Baš takva je i Šegina knjiga priča za djecu. Poput lišća upada u život i odlazi svojim putom. Pitanje je samo kakva je voda u koju upada. Na to mogu odgovoriti za sebe, a za drugoga samo naslućivati.

Možda sami naslov knjige Malene priče nije najsretnije izabran. Po svome obujmu jesu malene, jesu crtice, ali to ništa ne kaže o njihovoj veličini, nego nas samo zavarava. Stoga bi bilo bolje da je Šego izabrao neki drugi naslov, puniji stvarnoga sadržaja koji se nalazi u tim pričama. Ipak, važnije su priče nego njihov zajednički naslov.

Opširnije...

PLJUSKA

Detalji

Kategorija: Prosudbe (Književnost)

Objavljeno: Ponedjeljak, 23 Kolovoz 2004 21:51

Hitova: 1780

Slobodan Novak, Protimbe, Naklada Pavičić, Zagreb, 2003.

Hrvatska književnost i publicistika krajem 20. i početkom 21. stoljeća protječe u znaku temeljitog pospremanja. Veliki doprinos tomu dala je i knjiga Slobodana Novaka Protimbe. Podigla je prašinu, uzbudila duhove. Ugođaj je potpun: hrvatsko društvo diše punim plućima. Jedni grade, drugi razgrađuju, i obratno. Novak se ne boji. Nakon Digresija ponovno ulijeće u borbu, jednako hrabar, jednako oštar.

Protimbe su ustvari proširene Digresije. Tamo gdje mu se činilo da nije dovoljno rekao ili da nije uopće ništa rekao, dodao je pregršt novih riječi. Nije štedio vremena i prostora. Zbog toga nekada zafrkantski ovu svoju knjigu naziva kupusarom, pogodivši misao svojih protivnika. Još je jedna gradidbena stvar koju mu predbacuju: nema više pitanja Jelene Hekman koja su u Digresijama poslužila kao povod nastanku knjige. Meni se čini da je dobro uradio. Ne prešućuje Jelenu Hekman i njezina pitanja, odaje joj priznanje, ali jednostavno na temelju svega stvara novu knjigu. Sada je on u isto vrijeme onaj koji pita i onaj koji odgovara. Dobili smo tako vrijednu knjigu uspomena. Koliko god netko imao nešto protiv nje, ona će ostati nezaobilaznom u preispitivanju ličnosti i događaja u hrvatskoj književnosti i publicistici, sve tamo od II. svjetskog rata.

Opširnije...

HRVATSKA MUKA NA DLANU

Detalji

Kategorija: Prosudbe (Književnost)

Objavljeno: Ponedjeljak, 02 Kolovoz 2004 21:53

Hitova: 1798

Borislav Arapović, Gog i Magog hrvatski, Naklada DHK HB, Mostar, 2004.

Pročitao sam dosta toga od dobrih napisanih knjiga o Domovinskom ratu. No, nigdje nisam naišao na tako žestoko izraženu hrvatsku muku kao u Arapovićevoj knjizi Gog i Magog hrvatski. Ponekada ju je zbog toga teško čitati, želudac jednostavno ne može podnijeti sav taj užas. Ipak, nije to na način današnjeg pisanja gdje je muka, izlijevanje zla svrha sama po sebi. Arapović kao da svjetlom svoje svjetiljke obasjava zlo da bi bilo manje strašno, da bi zbog pokazane rugobe privlačilo manje ljudi.

Ovakvom dojmu pridonosi poseban Arapovićev način pisanja u većini novela u knjizi. Ne zna se gdje rečenice počinju, a gdje završavaju, riječi teku kao slijed misli, bremenite sadržajem, neuhvatljive poput vremena. Počesto svojim izgovorom oponašaju neku sliku. Na taj način čitatelj je i nehotice uvučen u samu srž zbivanja. Ne osjeća, naime, da zajedno s piscem stoji negdje po strani, već se i sam pretvara u žrtvu. Najbolji primjer za ovo je prva novela u knjizi pod naslovom Bršljan. Slijedi je zacijelo Gimnazijalka Ivana. U jednome trenutku nađemo se u razmišljanju da trebamo uletjeti i jednostavno rasprpati svo to događanje. A pred nama je samo bijeli list papira s crnim slovima!

Opširnije...